Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 01.11.2007.

Tajne i misterije Maya

Devet gospodara Noći i Ona sa suknjom od žada

Baš u trenutku kada je Athumanunh pomislio da je shvatio brojanje i računanje drevnih Maya, te nakon bezbrojnih ispisanih papira cijeli sustav računanja Athumanunhu se odjedanput raspao. Baš tako, doslovno mu se sve raspalo i više mu ništa nije niti 'štimalo' niti mu se podudaralo. Kao da su se drevni Maye opet poigrali s Athumanunhom, baš na isti, ili možda slični način kako su to znali učiniti i drevni Egipćani. Još jednom Athumanunh je shvatio da uopće ne razumije Maye, a ovi su se toliko slatko nasmijali i napokon mu otkrili gdje to stalno čini previde i gdje to griješi. Naime, Athumanunh je smetnuo s uma i potpuno zaboravio da je prema mitologiji drevnih Maya 'devet gospodara Noći' koji čuvaju 'Onu sa suknjom od žada'. Još jednom Athumanunh je zanemario nešto što je toliko puta pročitao u predivnim drevnim mitološkim pričama, u tim pričama gdje su 'mitovi doista poput snova - u isti mah su posve neobični, ali i opsesivno svakidašnji! No, dobro idemo onda redom. Baktun, Katun, Tun, Uinal, Kin, na prvi pogled sve je u najboljem redu i ništa nije neobično, jer tim redom Maye računaju cikluse Vremena. Idemo onda ispočetka, ali obrnutim redom: 1, 20, 360, 7200 i 144 000 dana. Dakle, 1 x 20 = 20 x 20 = 400 x 20 = 8000 x 20 = 160 000. Idemo sada na ovaj način: 1 dan, a takvih je 13, 13 x 20 = 260, onda 18 x 20 = 360, pa 360 x 20 = 7200 i na kraju 7200 x 20 = 144 000. Na trenutak Athumanunhov sustav je dobar, ali u nizu nedostaje 260 (Tonalamatl) i godina Haab nema 360 dana, nego 365. No, niti godina od 360 + 5 nesretnih dana Athumanunhu ne idu u prilog, jer ta Sunčeva godina ne traje 365, nego 365,25 dana. Dakle, Kalendarski krug Maya ne 'zapliće' se svakih 52 godine, nego svakih 52 umanjeno za (52 x 0,25 = 13 dana). E, onda pak to nikako nije 18 980 već 18 993 dana. Eto ti ga sada Athumanunh sve si zapetljao. To je zato što je Athumanunh zaboravio na 'Onu sa suknjom od žada' (Venera – po Athumanunhu). Dakle, ako su drevni Maye 117 puta vidjeli 'Onu sa suknjom od žada' kojoj je potrebito 584 dana da se jednom okrene u gracioznom okretu oko sebe onda Athumanunh mora računati ovako 117 x 584 = 68 328, no to opet ne odgovara Sunčevom ciklusu od 68 302 dana. No, Athumanunh će ipak računati 68 328 x 20 = 1 366 560, jer taj 'super broj' Maye su i zapisale na svojim hramovima. Nadalje, ako sada Athumanunh ima 26 dana previše u odnosu na Sunce, pa ako 'super broj' drevnih Maya usporedi sa Suncem i njegovim 'uništenjem' ima onda Athumanunh i 520 dana previše. E, sada pak Athumanunhu preostaje samo da 'Onu sa suknjom od žada' uskladi sa Tzolkinom drevnih Maya ili da dobije najvažniji ciklus od 260 dana. Dakle, 260 : 117 = 2, 22222. No, ali zašto su drevni Maye Athumanunhu u mitološkoj priči napisali da je 'devet gospodara Noći'? Zašto je Athumanunh pronašao i prepoznao po devet kodova drevnih Maya na svakoj strani poklopca sarkofaga iz Palenque? Ako Athumanunh podijeli ovako 20 : 2, 22222 = 9. Evo ga, evo tih 'devet gospodara Noći' koji čuvaju 'Onu sa suknjom od žada'. Sada pak Athumanunhu preostaje samo onih 68 328 dana podijeliti sa 360 (toliko je stupnjeva u krugu, a to su znali i drevni Maye), dakle 68 328 : 360 = 189,8, pa onda tih 189,8 x 2, 22222 = 421,77. Nakon toga Athumanunh proba taj broj rastaviti na stotice, desetice, jedinice što bi izgledalo ovako: 400 stotica, 20 desetica, 1 jedinica i ostatak od 0,77, pa ako se to onda pomnoži s 360 onda je to 400 x 360 = 144 000 (baktun), 20 x 360 = 7200 (katun), 1 x 360 = 360 (tun). Uf, dobro je, bilo bi dosta za sada. Sutra ćemo krenuti dalje kako bi na kraju otkrili tu tajnu drevnih Maya kojoj smo sve bliže.

<	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...