Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
četvrtak, 21.06.2007.
Mitologija Kelta
Bogovi Kelta – stanovnici Prošlosti daleke i ponora Vremena
Kao i u drugim božanskim panteonima (nebeskoj hijerarhiji – po Athumanunhu) drugih i inih drevnih naroda, tako je i u mitologiji Kelta, baš onako kako je to Athumanunh i očekivao kada je na 'brdu na kojem plaču ptice' prvi put u ruke uzeo prašnjavu knjigu što toliko tajni Kelta znade. Naime, mitološki likovi, božanstva i njihovi protivnici zakleti (Dobro i Zlo – po Athumanunhu) također su zorno i strogo podijeljeni i odijeljeni u dva oduvijek i zauvijek suprotstavljena tabora. Baš onako kako se Olimpljani bore s Titanima, onako kako se bore Deve s Asurama, tako i kod mitologije Kelta postoji Božanska vojska pravednika koju snažno ustrojiše bogovi Dana, Svijetla, Života, Plodnosti, Mudrosti i Dobra, a na drugoj su strani zakleti im protivnici i ljuti neprijatelji Demonski ratnici Noći, Tame, Mraka, Smrti, Neplodnosti i Zla. Prvi su potomci božice Danu i po njoj nose ime zajedničko – Tuatha De Danann, a ako Vam Athumanunh prevede bilo bi to ' Narod božice Danu'. Drugi su okupljeni oko još jedne drevne božice imena Domnu i po njoj nose zajedničko ime – Fo Mori Domnuu, pa ako Vam Athumanunh opet prevede bilo bi to 'Stanovnici dubokog morskog Ponora'. Ove druge , dakle zločeste bogove demone Athumanunh naziva jednostavno – Fomori. Davno, jako, jako davno prije iz zagrljaja Kaosa i Stare Noći rođeni su Fomori koji bijahu ogromni i deformiranih obličja. (Athumanunh ih ponekad voli prikazivati kao kombinaciju grčkih Kiklopa i Meduze.) Fomori su dakle stariji od Bogova Tuatha De Danann, ali davno je prije bilo zapisano i predodređeno da će oni na kraju pasti u strašni Bezdan – Ponor Vremena kako to navodi Athumanunh. No, Vrijeme kao strašni i neumoljivi sudac koji nikoga ne štedi iznjedrilo je doba Beltaine i doba Samhain u kojima dolaze bogovi mitski pravednici. Dakle da Athumanunh zaključi – Kelti štuju solarna božanstva, no, ipak božanstva Kelta pojavljuju se u drugom dobu Vremena, pa tako Kelti zapravo veće značenje daju ekvinocijima nego solsticijima. Tako je i Beltaine – proljetni ekvinocij koji označava početak ljeta, a Samhain – jesenski ekvinocij pak označava kraj ljeta predivnoga. Eto tako, negdje daleko u najdubljim mitološkim zapisima koje zapisa Athumanunh još davno prije, drevni Kelti upravo noćas, točnije ove izuzetno vruće i sparne Noći, slave dolazak svojih bogova koji će započeti tešku bitku sa strašnim stanovnicima mora dubokog …
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...