Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 23.08.2006.

Grčka mitologija

Artemidini darovi – pas koji uvijek ulovi plijen i strijela koja uvijek pogodi cilj

Eh, da večeras će Vam Athumanunh napisati jednu priču koja je jako duga, duga najduža, ali će je Athumanunh skratiti i Vama pisati samo o djeliću iste. Dakle, radi se o darovima koje je Artemida poklonila spretnom i okorjelom ženskaru Minosu (meinos osia, mjesečevo biće – po Athumanunhu). Bio je to mitski pas Lajlaps (uragan – po Athumanunhu) koji je uvijek ulovio plijen, te strijela koja je uvijek pogađala cilj na koji bi bila odapeta. Te vrijedne božanske darove Minos je dakako olako poklonio Prokridi (povlastica – po Athumanunhu). Kako je Prokrida bila strastvena zaljubljenica u lov ona ih je rado prihvatila u zamjenu da jednu noć podijeli krevet s Minosom mitskim nevjernikom koji nije prezao ni trenutak da prevari ženu nesretnu Pasifaju (ona koja sja za sve – po Athuamnunhu). No, bilo je tu još i prokletstvo koje je na Minosa bacila očajna Pasifaja. Naime, Minos je umjesto sjemena izbacivao zmije otrovnice, otrovne škorpione i stonoge koje bi kasnije uništile vitalne organe svake žene koja bi legla s njim. No, opet tu je bila i Kirka (ptica sokol – po Athumanunhu), mitska čarobnica koja je napravila napitak koji bi mogao usmrtiti reptile u trenutku kada bi oni napustili tijelo Minosovo, a njega je dakako imala i Prokrida žena Kefalova. Auu, predaleko ode ti Athumanunh, vrati se odmah naslovu što ga sam ispisa. Dobro, dakle, kada je Prokrida imala te darove dosjetila je kako da vrati natrag supruga kojeg nije mogla preboljeti i kojeg je od nje rastavila ružićastoprsta Eos o kojoj Vam već prije napisa Athumanunh. Dakle, znajući da je Kefal također strastven lovac vješto mu je pokazala darove, a da je pri tomu on nije prepoznao. No, Artemidini darovi zagolicali su Kefalovu strast za lovom i on je ponudio veliku količinu srebra Prokridi u zamjenu za Artemidine darove. No, sada je Prokrida počela igrati smišljenu igru otprije. Pristat će Kefalu dati darove, ali samo za nježnost i ljubav koju će joj on pružiti. Kada je Kefal pristao Prokrida mu se u suzama bacila u zagrljaj i priznala mu da je to ona koja ga je jednom već prije prevarila u zamjenu za zlatnu krunu koju joj je ponudio Pteleon kojeg na to nagovori Eosa. Eh, Athumanunh pa daj već jednom napiši o tim darovima i ne duži te ne širi priču u nedogled. No, dobro. Kefal se pomirio s Prokridom i dobio Artemidine darove, ali tada se umiješala ljutita Artemida kojoj nije bilo nimalo po volji što njezini darovi tako šeću iz ruku u ruku smrtnika. Što je Artemida 'skuhala' i kako se osvetila Kefalu i Prokridi Athumanunh Vam napiše jednom drugom prilikom. Jednom je tako Kefal želio pomoći kralju Amfitrionu (onaj koji uznemiruje na obije strane – po Athumanunhu) Dobrodušni Kefal ponudio je svog Lajlapsa da uhvati strašnu teumesijsku lisicu koja je pustošila Kadmeju. Naime, ta lisica bila je božanski predodređena da nikada ne bude uhvaćena, a udobrovoljiti se mogla jedino mjesečnim žrtvovanjem tek rođenog djeteta. (Bilo je to strašno i Kefal nije mogao da se ne umiješa – po Athumanunhu) Tako je sada Kefal doveo u veliku brigu bogove s Olimpa, jer Lajlaps je morao po njihovoj odredbi uhvatiti plijen, a lisica pak opet po njihovoj odredbi nije smjela biti uhvaćena. Nastala je silna svađa na Olimpu, takva vika i galama da je i samog Zeusa zaboljela glava. Kako se bogovi nisu mogli dogovoriti o rješenju, Zeus je sav bijesan pretvorio Lalapsa i lisicu u kamen. Kadmeja je tako odahnula, odahnuli su i bogovi, a Kefal je opet krenuo da pomogne Amfitrionu koji je ovaj puta imao na vratu rat s Telebonacima i Tafijancima, a što je dalje bilo napiše Athumanunh već jednom drugi put.

<	kolovoz, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...