Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
ponedjeljak, 21.08.2006.
Grčka mitologija
Hefest i Atena
Hefest (drevni Grci kazali bi hemerophaistos – Athumanunh bi napisao 'onaj koji sjaji danju', a to je Sunce – po Athumanunhu) i Atena (kraljica Neba – Athumanunh zna da je Mjesečeva božica Atena doista kraljica noćnog Neba jer za nju bi on napisao 'ona koja sjaji noću', a to je Mjesec – po Athumanunhu) dijelili su isti hram u gradu Ateni, a Atenjani su Atenu božicu smatrali i zaštitnicom kovaštva i mehaničkih vještina, dok je Hefest hromi jedini bog kovač. Da li su drevni Grci baš svakom oružju i alatu pripisivali magične osobine Athumanunh to doista ne bi znao, baš kao ni to da je svaki kovač iz toga davnoga doba bio smatran za čarobnjaka. Međutim, tri osobnosti Brigite predstavljale su trostruku božicu Mjeseca koja je bila zaštitnica kovača, liječnika i pjesnika. Kada je Mjesečeva božica pala i posrnula na tron je postavljen kovač koji je uzvišen do božanstva. U mitologijama od Skandinavije do Afrike redom su svi bogovi kovači hromi. (Možda su se kovači namjerno osakaćivali kako ne bi mogli pobjeći protivniku – po Athumanunhu). Koliko god da je Hefest bio ružan i pomalo zločest bio je snažan u rukama i ramenima, a sve što je izradio bilo je nenadmašno i savršeno. Na kraju krajeva bio je i oženjen najljepšom božicom među inim božicama ljepoticama. Dakako, Afrodita je Hefesta vješto i sistematski varala s Aresom jarosnim, sve do onoga trenutka kada ih Helije nije iznenadio i to dakako ukazao svom prijatelju Hefestu koji smišlja i postavlja zamku Afroditi i Aresu. O tomu kako je Helije iznenadio Afroditu i Aresa Athumanunh je već pisao, a sutra Vam možda napiše o tomu kako je bilo nakon toga što ih je Hefest, Afroditu i Aresa, uhvatio na dijelu.
| < | kolovoz, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...