Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 20.08.2006.

Grčka mitologija

Afrodita i Zeus

Zeus nikada nije spavao sa svojom posvojenom kćerkom Afroditom zapisala je mitologija, no, poneki nekada znaju u to i posumnjati. Naime, magični pojas koji je Afrodita nosila nikoga nije ostavljao baš ravnodušnim, pa je taj pojas više puta i Zeusa dovodio u iskušenje zapisat će Athumanunh. Na kraju Zeus se ipak malo osvetio Afroditi uredivši da se ona očajnički zaljubi u smrtnika običnog. Taj smrtnik u kojeg se zaljubi 'do ušiju' božica Afrodita bio je Anhiz (onaj koji živi s Izidom – po Athumanunhu) kralj Dardanaca, unuk Ila. Tako ga je jedne noći dok je on spavao u svojoj pastirskoj kolibi na trojanskoj planini Ida posjetila Afrodita prerušena u lijepu frigijsku princezu. Odjevena u žarko crvenu haljinu tiho je ušla u kolibu Anhizovu, tiho je skinula i legla kraj njega u postelju koju su prekrivale mekane lavlje i medvjeđe kože. Noć je bila puna slasti, a pčele su sneno zujale oko kreveta u kojem su božansko i smrtno tijelo naprosto izgarala od ljubavne strasti. Ujutro kada je Afrodita otkrila Anhizu svoj identitet i obećala mu da nikome neće odati da je on proveo noć s njom. No, Anhiz se ipak uplašio kada je shvatio da je otkrio božansku golotinju i molio je Afroditu da mu poštedi život. Afrodita ga je nježno uvjerila da se nema čega bojati i da će njihov plod ove strastvene noći, sin koji tek treba biti rođen, biti slavan. Nakon nekoliko dana Anhiz je pio sa svojim prijateljima, a jedan od njih ga iznenada upita: 'Zar ne bi radije spavao sa kćerkom onoga tamo čovjeka nego s Afroditom?' Anhiz je vrlo nesmotreno odgovorio: 'Ne! S obzirom da sam već spavao s obije pitanje smatram besmislenim.' Čuvši ovo Anhizovo hvalisanje Zeus se silno rasrdi i baci na njega munju, ali se umiješa Afrodita podmetne svoj pojas i skrene munju Zeusovo pored nogu Anhizovih. Ipak munja je djelomice naštetila Anhizu, pa se on više cijelog života nije mogao uspraviti i do kraja života hodao je pogrbljen. Nakon što je rodila Anhizova sina Ajneja Afrodita je potpuno izgubila svaku strast prema pogrbljenom Anhizu.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...