Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 18.08.2006.

Grčka mitologija

Tiha, Nemeza i Nemesis

Tiha (sreća – po Athumanunhu) Zeusova je kći koju je on osobno obdario moćima određivanja sudbine za sve smrtnike. Baš poput Dike (pravda – po Athumanunhu) koja sjedi Zeusu na ramenima i Adeon (sram, stid – po Athumanunhu), te Tihe u paketu se pojavljuju i Nemeza (ono što pripada po zakonu – po Athumanunhu) i Nemesis (božanska osveta – po Athumanunhu). Dok su prva četiri božanstva djeca Zeusova, Nemeza je nimfa, odnosno božica smrti kojoj kasnije drevni Rimljani priključuju njezinu dvojnicu božicu Fortunu umjesto Tihe drevnih Grka. No, dobro. Dakle, Nemezu proganja Zeus u ljubavnoj požudi preko cijele Zemlje i preko mora sinjih, ali ona je stalno uspješno mijenjala svoje obličje. Napokon kada je uzela obličje labuda Zeus ju je 'uspješno' zaskočio i uspio obljubiti. Kasnije Nemeza je snijela jaje kao labud, a iz jajeta se rodila Helena predivna, ljepotica koja će kasnije postati uzrokom Trojanskog rata. Tako Tiha hoda Svijetom i žonglira loptu, te ne odgovara za svoje postupke kada nekoga daruje obiljem, a nekoga neimaštinom. No, kada bi onaj koji je darovan iz 'roga obilja' Tihe zaboravio prinijeti žrtvu bogovima, ili svoje bogatstvo podijeliti sa sugrađanima koji žive u neimaštini, pojavljivala bi se strašna starica Nemesis ili kako Athumanunh voli napisati – 'božanska osveta.' No, da Vi nekom prilikom ne bi bili zbunjeni Nemeza je kćer Oceanova i ima nešto od Afroditine ljepote.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...