Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

utorak, 15.08.2006.

Grčka mitologija

Lapiti i Kentauri – zakleti mitološki protivnici

Noćas će Vam Athumanunh napisati priču o tome kako su Lapiti (lapicidae – komad kremena, ili možda lapizein – razmetati se snagom – po Athumanunhu) i Kentauri (centuria – ratnička skupina od stotinu, ili pak možda centauroi – oni koji ubijaju bikove kopljima – po Athumanunhu), dva susjedna plemena jednom davno prije posvadivši se zaratila i zapodjenula bespoštedno mitološko neprijateljstvo. Dakle, bilo je to u ono prastaro doba kada je vladao Piritoj (onaj koji se okreće okolo – po Athumanunhu) Lapit sin Iksiona (snažni domorodac – po Athumanunhu) i Dije (nebeska – po Athumanunhu) kćeri Eonejeve (usamljena ptica predskazanja – po Athumanunhu). U to davno prije zaboravljeno doba vladao je tako Piritoj zemljom Magnezijom koja se nalazila na ušću rijeke Penej. Jednoga dana tako sazna Piritoj o nevjerojatnoj snazi i sposobnosti Tezejevoj. Odluči tako Piritoj krenuti u Atiku zemlju Tezejevu i provjeriti te priče koje su kružile. Ukrade Piritoj stado stoke Tezejeve koje je paslo u blizini Maratona. Nije trebalo dugo čekati i Tezej se dade u potjeru za drskim kradljivcem. Susret Tezeja i Piritoja začudo nije završio sukobom, već naprotiv i jedan i drugi bili su zadivljeni pojavom drugoga i prvoga. Rodilo se tako snažno mitološko prijateljstvo koje je potrajalo u vječnost. Kada je Piritoj ženio Hipodamiju (krotiteljica konja – po Athumanunhu) izabranicu srca svoga na svadbu je pozvao mnoštvo prijatelja, susjedno pleme Kentaura i sve bogove osim Aresa i Eride jer se sjetio koju su zlu kob to dvoje izazvali na svadbi Peleja i Tetide (roditelji Ahilejevi – po Athumanunhu). Kako u Piritojevom dvoru nije bilo mjesta za sve goste Kentauri i drugi tesalski prinčevi izabrali su obližnju pećinu za slavlje u čast Piritoja i Hipodamije. No, Kentauri nenaviknuti na vino i ne poznavajući njegovu ćud i osobinu pili su ga bez da su ga razrijedili vodom. Kentauri su se ubrzo teško opili i postali neuračunljivi. U trenutku kada je Hipodamija došla da ih pozdravi, njihov vođa Eurition (naširoko poštovan – po Athumanunhu) skočio je sa svog tronošca i uhvativši Hipodamiju za kosu pokušao je silovati. Sramotan primjer svoga vođe ubrzo su stali slijediti i ostali Kentauri koji su napali lapitske žene. Došlo je do otvorenog sukoba Lapita i Kentaura u kojoj je poginuo Kenej (novi – po Athumanunhu) Lapit, a Tezej i Piritoj odrezali su nos i uši Euritionu koji se drznuo narušiti gostoprimstvo Piritojevo. Tako je počelo najduže i najkrvavije mitološko neprijateljstvo koje su dakako da pogađate potaknuli i podgrijavali nitko drugi do Ares jarosni i Erida svadljiva.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...