Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 03.08.2006.

Legenda o Alandiji

(isječak) Močvare Wanynkhy i alandska pukovnija Apokalipsa

… Prošla je već godina dana, a Andraghonh se nije pojavio. Alandski generali bili su sve zabrinutiji, a princeza Sonsyrey sve je teže podnosila Njegov nestanak i nazočnost odreda Hladnih vatri koji su sada ponovno slobodno prelazili zelenu rijeku Mandraghona i kretali se Zabranjenom dolinom. Onda pak jedne predivne, tople i plave noći usred Zabranjene doline začuo se urlik i zavijanje alandskih polarnih vukova. Ti strašni predatori alandskih maglovitih planina nikada se nisu spuštali s planine Wyghen, a ove su se noći poput sjena kretali velikom brzinom kroz Zabranjenu dolinu vješto se skrivajući u šumama palmi. Ujutro u velikoj dvorani Cytykraya vladalo je komešanje i gužva. Naime, svi su raspravljali o pojavi polarnih vukova ovako daleko na jugu, a još veću je zbunjenost izazvala pojava princeze Sonsyreye koja je u rukama nosila alandske bijele zimske ruže. Alandske bijele zimske ruže nisu cvjetale od Andraghonovog nestanka. Vidjevši je Vitezovi vjetra se međusobno pogledaju upitno, a Panđa se obrati Sonsyrey: 'Oooo, Zaštitnice alandska, Handro naša, odakle Tebi te ruže?!' – Sonsyrey sada zbunjeno pogleda Panđu i upitnim pogledom prođe po svim nazočnim Vitezovima vjetra u dvorani. 'Zar mi ih niste Vi, Vitezovi vjetra, donijeli noćas? Zar još netko osim Vas zna gdje cvatu i mirišu alandske zimske bijele ruže? Našla sam ih jutros kada sam se probudila pored uzglavlja.' – iznenađena i zbunjena odgovori Sonsyreya. Panđa se stane smijati grohotno: 'Ne djevojčice! Nitko od nas ne zna gdje cvatu i rastu alandske bijele ruže. Ako bi i znali ne bi ih ubrali, jer one ne cvatu kroz godinu. One procvatu samo jedne noći i mirišu samo jedan dan, a onda nestanu i uvenu. No, svi mi znamo tko zna gdje rastu i mirišu i tko samo zna koje noći procvjetaju te alandske ruže! …' U dvoranu sada uđe jedna od dežurnih dyadonskyh kneginja i izvijesti Sonsyrey: 'Princezo, pred gradskim vratima nalazi se pedesetak prosjaka koji mole hranu i prenoćište, a prema nama kreće se i jedan združeni odred od stotinjak ratnika Hladnih vatri. Što nam je činiti princezo?' Sonsyreya ljutito odgovori: 'Prosjacima dajte hrane, a ovih drugih mi je već previše! Postali su sve drskiji i sve bezobzirniji, pa prije dva dana bili su ovdje. Idemo ih dočekati u dvorištu, ali ovaj put ću ih otjerati, pa makar i oružje morale uporabiti!' Panđa tiho nešto šapne Zumahu i Paski, a ova dvojica nenametljivo se još više bliže približe Sonsyrey. Dok su Dyadonkhe brižljivo dijelile hranu tek pristiglim prosjacima, Zumah je s nepovjerenjem promatrao prosjake koji su bili, iako prljavi i potrganih ogrtača i odijela, nekako previše ponosni u svom držanju, ali u tom razmišljanju prekine ga ulazak odreda Hladnih vatri kroz gradska vrata. Sonsyreya praćena kneginjom Sandrhom i Panđom stane nasuprot zapovjednika odreda i energično ga upita: 'Što bi sada ovo trebalo značiti? Bili ste ovdje prije dva dana, a trebali ste doći tek za tri dana. Upozoravam vas da nikada niste dobro došli, a ovo je sada previše. Ne pridržavate se našeg dogovora! Zašto'? Zapovjednik odreda oholo se naceri princezi: 'Ni ti se ne pridržavaš našeg dogovora. Zašto si uvijek okružene njima? Ni Alanđani nemaju prava biti ovdje stalno…' Sada se umiješa Paska: 'Prokleti lešinaru trokutaste glave, zar ćeš nas ti otjerati s ovom šakom jada, ja …' Pasku prekine Sonsyreya:'Smiri se Paska, Vi ste uvijek dobro došli, a vi mi Sywolykhy nećete određivati nikakve uvjete u mom gradu, zar nije dovoljno što …' Sonsyrey se okrene prema nastaloj gužvi i naguravanju između prosjaka i nekoliko sywolykyh ratnika. Dok je ona tražila objašnjenje od zapovjednika odreda, nekoliko je sywolykyh ratnika zgazilo kruh koji su prosjaci dijelili između sebe, a onda je nastalo naguravanje sve dok jedan od prosjaka nije snažno tresnuo u lice jednog od ratnika Sywolykyh. Svi su bili iznenađeni, a Sywolyky izvuku svoje mačeve i krenu prema prosjacima koji odjednom i istodobno odbace svoje prljave ogrtače. Ispod ogrtača pokažu se boje odore alandskih ratnika davno prije izgubljene pukovnije Apokalypse koji također izvuku mačeve. Prosjak koji je tresnuo Sywolykog bio je osobno pukovnik Unakas koji je sada već pokretima ruke raspoređivao svoje ratnike oko jednog prosjaka koji je jedini ostao još uvijek pokriven. No, i prije nego je i On odbacio svoje prljave dronjke, svima je bilo jasno, kako Alanđanima i Dyadonkhama, a tako i Sywolykyma. Bio je to On – Shagan Alanđanin, Andraghon – onaj koji spava ispod pijeska, Wharghord – onaj koji gospodari bitkama davno prije na bojnom polju tako su ga nazvali prvi odredi Hladnih vatri… Andraghonh polako izvuče teški, zvučni, dvosjekli, alandski mač i njime pokaže prema zapovjedniku odreda mirno, te mu dubokim glasom zapovjedi: 'Imaš dvije mogućnosti, povedi svoje ratnike natrag preko Mandraghona i nestani, ili izvuci mač i postani mrtav heroj, izaberi!' No, zapovjednik Sywolykyh nije dugo razmišljao, okrenuo je svoje ratnike i postiđeno napustio gradska vrata. Gradom se zaori alandski bojni poklič, a Sonsyreya jedva dočeka da Mu potrči u zagrljaj …

<	kolovoz, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...