Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

ponedjeljak, 13.03.2006.

Grčka mitologija

Boreadi – krilata braća

Boreadi su istinski mitski letači koji su za razliku od mitoloških letača Perzeja, Belerofonta, Dedala i Ikara, te današnjih pilota, imali svoja vlastita krila. Naime, Boreadi su braća Zet i Kalais junački sinovi Borejovi, bog Sjevernog vjetra, kojima je otac Borej pri rođenju podario vlastita krila. Sjetite se da Vam je u priči o Argonautima Athumanunh spomenuo i braću Boreade, no, mnogi je nisu čitali, a poneki su je možda i zaboravili, pa će Athumanunh na samo njemu svojstven način malo pisati o Boreadima, o braći Zetu i Kalaisu. Dakle, na putu s Argonautima braća Boreadi pristali su brodom Argom u Trakiji, u zemlji kralja i vrača Fineja za kojeg je bila udata njihova sestra Kleopatra. (Nemojte je zamijeniti s Egipćankom Kleopatrom) Braća su spoznala da je Finej začaran i da je njihovu sestru prognao, a djecu njezinu živu u zemlju zakopao po nagovoru svoje druge žene. Braća su se silno rasrdila, ali su u svojoj srdžbi ostali junaci, pa su oslobodili svoje nećake, a nesmotrenog Fineja nisu željeli kazniti osvetom, jer su bili velikog i junačkog srca (po Athumanunhu bili su čak velikodušniji i od samih bogova), te su smatrali krivcem drugu ženu Finejevu. No, nesretnom Fineju bogovi nisu bili skloni poput braće Boreada, pa su ga sami bogovi strašno kaznili. Kazna bogova bila je vječita glad. Naime, strašne harpije, polužene – poluptice, u Trakiju poslali su bogovi kako bi one Fineju pokrale svako jelo, a ono što nisu mogle pojesti zagadile bi izmetima. Opet, braća Boreadi doista su bili velikodušni i iskonski junaci. sažalili su se nad sudbinom Fineja, pa su odlučili da mu pomognu. Tako su Boreadi uzletjeli do samih oblaka i tamo se sakrili. Tako skriveni dočekali su harpije (Athumanunh će napisati da su Boreadi prvi uporabili taktiku današnjih modernih pilota lovaca, naime, Boreadi su harpije napali od strane Sunca.) Harpije ne samo da su bile iznenađene, već su i bile prestrašene jer nisu uočile protivnika, pa su se dale u paničan bijeg, a braća su ih nošena Sjevernim vjetrom njihova oca nemilo proganjala do Plotskih otoka. Tu je došlo do strašne bitke u kojoj bi harpije izvukle itekako kraći kraj da se u tom trenutku nije pojavilo još jedno mitsko krilato biće. Bila je to prekrasna Irida – božica duge, Zeusova osobna glasnica. Ona je uljudno zamolila braću da poštede harpije, a zauzvrat ona će posredovati kod Zeusa i ishoditi to da harpije nikada više ne lete u Trakiju. Braća su dakako pristala na dogovor s prekrasnom božicom koju su izuzetno cijenili i divili joj se. Tako su se Boreadi vratili natrag na brod Argo i nastavili plovidbu s Argonautima, a Plotski otoci ime Strofadi (što u prijevodu znači Otoci povratka – po Athumanunhu) nose još i danas i sjećaju se veličanstvene hrabrosti, ali i milosti iskonskih mitskih letača.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...