Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 20.01.2006.
Legenda o Alandiji
Spavač pod pijeskom Desertye
Wananunha i bojno polje Herofahla oduvijek su bili mjesto tragedije Okolnih naroda, mjesto gdje su se prvi puta i pojavile Hladne vatre, točnije zlo u obličju Hladnih vatri. Nitko ne zna kako bi se sve završilo da se tu iznenada nisu pojavili i Alanđani. Alanđani, ratnici lutalice i osvajači, najhrabriji ratnici napadači koji su pod Njegovom zastavom tog jutra stajali na bojnom polju Herofahla i u nekoj mitskoj i besprijekornoj tišini, u samo njima razumljivom redu i stegi, čekali… Stari narodi zapamtili su obećanje predivnih ratnica, bajnih vila Charyzmhy: 'Ako Hladne vatre ikada opetovano zaprijete Okolnim narodima, pojavit će se Ledeni ratnici ogrnuti vrištećom tišinom Sylenca…
{}{}{}{}{}{}{}
…Čim su prvi odredi Nantyana izbili na obalu sive rijeke Taweghe dočekalo ih iznenađenje. Tihi poput sjena, teško oklopljeni, ogrnuti crvenim ogrtačima koje je blagi vjetar razgrtao i pri tomu bi na trenutak bljesnuli savršeno izrađeni i ulašteni oklopi, da bi onda opetovano na trenutak nestali, pa se opetovano pojavili. Poput kakvih davno prije zaboravljenih mitskih jahača, poput božanskih silueta, tog su trenutka Alanđani doista morali izgledati zbunjenim nantskym ratnicima. Njihov besprijekoran red, zapanjujuća mirnoća ratnika i konja, u nekoj mističnoj nijemoj tišini koja je sve više poprimala težinu zraka koji je treperio u to prekrasno jutro, sigurno su pretkazivali da će se uskoro na mirnim sivim vodama Taweghe, jedine pustinjske rijeke donositeljice vode Pustinjskom žednom narodu, dogoditi nešto strašno i neočekivano. Odjednom, na desnom krilu nantyanskog bojnog složaja, pojave se mnogobrojne konjaničke falange Sywolykyh odreda. Zaglušujući topot konja i veliki oblak prašine koji su podigli jasno su govorili da ih ima doista veliki broj. No, mirnoću alandskih ratnika to nije niti malo poremetilo, a onda se samo na trenutak bojni redovi Alanđana razmaknu, ali dovoljno da ispred alandskog konjaništva istrče alandski Srebreni kopljanici koji na brzinu pobodu svoja duga koplje u zemlju i kleknu, drugi redovi kopljanika postave teške i velike štitove, a treći i svi ostali redovi kopljanika proguraju svoja duga koplja između prvih i drugih redova. Tako se ispred alandskih Krilatih jahača i Modrih oklopnika stvorio gusti neprobojni zid koji su načinili Srebreni oklopnici. Bilo je jasno da će Alanđani prvi potez prepustiti protivniku. No, ono što Nantyany i Sywolyky nisu vidjeli bili su skriveni alandski Crni streličari koji su samo čekali da se redovi protivnika pokrenu i izlože se njihovim strijelama, a tada… Tada mnogi Natyany i Sywolyky neće nikada shvatiti odakle su ih samo zapljusnule ubitačne kiše crnih strijela koje će im se zabijati u spojeve oklopa i nanositi im smrtonosne rane. Kada se složaj Nantyanskog i Sywolykog konjaništva samo malo naruši, alandski Srebreni kopljanici u gustim i stisnutim napadačkim redovima krenut će naprijed štiteći tako svojim teškim štitovima alandsko konjaništvo koje će u najkritičnijem trenutku jurnuti po krilima i poput kliješta stisnuti protivnika po bokovima…
{}{}{}{}{}{}{}
Dobro, a zašto onda zadrhtiš svaki put kada čuješ Njegovo ime, kaži nam princezo Wyxena? Davno nam je Intosh pričao o predivnoj princezi s toplih mora južnih. Stari je Intosh oduvijek govorio da će On doći i sa sobom dovesti vjetar, a vjetar će dovesti kiše sa sjevera koje će natopiti Dedhland, tu prokletu zemlju žeđi. Gledaj princezo nije baš sve bilo uzalud, ovo jutro se budi bez sunca, a noćas smo slušali pjesmu 'Onih koje smo zaboravili'. Njihova pjesma pjevala je o ovom jutru i o tome da će s ovim jutrom nestati i žeđi. Ako su to stvarno Vitezovi vjetra, u što više ne sumnjamo, pa ako oni pjevaju o Nečijim snenim plavim očima, onda legenda postaje stvarna. Ti princezo skini tu masku samoće jer više nas ne možeš prevariti. Ti osjećaš snagu ljubavi, a On ima vatru u žilama i tu je. On je danima već u zemlji Wananunhy, pa zbog toga i svi osjećamo vodu u ustima. Iako si svoju crnu kosu do sada uspješno skrivala pod naslagama pijeska to Ti više neće poći za rukom jer s njim je došao i vjetar koji Ti već danima mrsi tu predivnu crnu kosu, a koju si svih ovih dana uspješno skrivala od nas. Sada se princeza Sonsyreya konačno prestane izvlačiti i prizna: 'Istina je sve što si rekao starče. Alanđanin je već danima u Wananunhy, a tko bi se sakrio generalu Paski i njegovim ratnicima. Sjetite se prije nekoliko dana one iznenadne i neobične pješčane oluje. Nije ona bila slučajna, sve je to Paskino djelo. Jedino je tako mogao pretražiti sve vaše šatore i uvjeriti se da sam se kod vas sakrila, a da to vi niste ni primijetili. Ipak, na trenutak je postao neoprezan jer morao je biti siguran da sam to ja, a to je bilo dovoljno da ga uočim u oblaku pijeska…
{}{}{}{}{}{}{} nastavak sutra {}{}{}{}{}{}{}
| < | siječanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...