Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 28.12.2005.

Afrička mitologija

Božica Mjesec, Zec i Pauk

U mitovima iz raznih dijelovima Afrike zec je oličenje nestašnog varalice, a kasnije u mitologijama afričkih robova u Americi on je postao spretni lukavac poznatiji pod nazivom braco Zeko. Athumanunh će Vam sada napisati jednu prastaru priču iz Afričke mitologije koja govori o božici Mjesec, pauku i zecu, a kad je pročitate znat ćete zašto zec ima rasječenu gornju usnu. Da krenemo onda. Svake noći kada bi prolazila Nebom božica Mjesec gledala bi na Zemlji ljude koji su bili tužni i preplašeni, jer su spoznali da će jednog dana umrijeti. To rastuži božicu Mjesec, pa ona odluči bar malo utješiti ljude slijedećom porukom: 'Kao što Mjesec svakog jutra umire, a svake večeri se rađa, tako ćete i Vi.' Poruku je ljudima trebao odnijeti miran i pouzdan Pauk glasnik božice Mjesec. Tako se Pauk stane oprezno i polako spuštati po Mjesečevim srebrenim zrakama na Zemlju. Na tom putu sretne ga Zec koji ga upita kamo on to ide. Pauk mu ispriča o poruci koju treba odnijeti ljudima, a Zec mu se prvo naruga kako je Pauk toliko spor da kad stigne na Zemlju svi će ljudi već ostarjeti, a onda se ponudi da poruku odnese on pošto je mnogo brži od Pauka. Pauk htjede zaustaviti Zeca, ali je ovaj brže bolje otrčao. Zec je bio izuzetno hitar, ali jako nepromišljen, pa je putem zaboravio dio poruke. Kad je stigao na Zemlju ljudima je ovako prenio poruku božice Mjesec: 'Božica Mjesec Vam poručuje da baš kao što Mjesec umire tako ćete i vi.' To još više rastuži ljude na Zemlji, ali rasrdi božicu Mjesec, te se ona srdito dade u potragu za nepromišljenim Zecom. Kad ga je sustigla ona ga je snažno udarila i rasjekla mu gornju usnu. Zec se silno uplaši i stane hitro bježati. Eto, to još i danas radi Zec. Stalno je u strahu i bježi, a sada zanate i zašto mu je gornja usna rasječena.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...