Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 22.12.2005.

Grčka mitologija

Dioskuri – božanski blizanci

Dioskuri (grč. Dioskuroi, lat. Dioscuri ili Gemini) – polubraća blizanci Kastor i Polideuk imaju različite očeve, ali su se rodili kao blizanci. Kastorov otac bio je spartanski kralj Tindarej, a Polideukov otac pak je bio bog Zeus. Majka im je žena spartanskog kralja Tindareja, lijepa Leda. Kastor i Polideuk imali su dvije sestre/polusestre, (opet se tu umiješao Zeus – po Athumanunhu), Klitemnestra je bila kćer Tindarejeva, a Helena opet kćer Zeusova (to je Helena poradi koje je izbio Trojanski rat, a da su kojem slučajem božanski blizanci bili živi možda do rata nikada ne bi ni došlo – po Athumanunhu) sada ćete se Vi zapitati što opet to Athumanunh petlja. E, to što petlja to će Vam sada i napisati. Dakle, božanska braća/polubraća Kastor i Polideuk u mitologiji su zapamćeni kao istinski junaci koje je krasila hrabrost, snaga i odvažnost. Borili su se hrabro i dostojanstveno uvijek rame uz rame pri čemu pazeći uvijek za sigurnost drugoga više nego za svoju. No, kao što to uvijek biva, bajna božica Sudbina znala se poigravati sa smrtnicima, ali i s bogovima. Naime, dok je Kastor u bitkama doista mogao poginuti, Poliduk je bio besmrtan, međutim, braća su se doista ponašala kao braća, pa su se u svojim junačkim pothvatima i djelima proslavili i iskrenom bratskom ljubavlju. Polideuk, kao Zeusov sin, naslijedio je nezamislivu divovsku snagu, pa mu u bitki nitko od smrtnika ravan nije bio. Kastor pak je bio izuzetno vješt vozač bojnih kola, a za rukom mu je polazilo ukrotiti i najdivljije konje. U djetinjstvu su stekli solidnu naobrazbu, pa su se njihovi očevi i učitelji doista mogli s njima ponositi. Pratili su junaka Jasona u pohodu Argonauta na Kolhidu, s Meleagrom lovili su opasnog kalidonskog vepra, a Herkula su vjerno pratili u boju s Amazonkama. Iz svih pohoda vratili su se ovjenčani slavom i nitko im ništa (ni prijatelji, ni neprijatelji prigovoriti im nisu mogli – po Athumanunhu) nikada nije zamjerio ili prebacio. Kada je njihovu sestru Helenu (to je prva Helenina otmica – po Athumanunhu) oteo Tezej uz pomoć lapitskog kralja Piritoja, braća su složno otišla i vratila se sa sestrom. (Evo ga, poradi toga Athumanunh kazuje i piše da su u doba kada je Paris oteo Helenu, braća bila živa možda ne bi nikada ni došlo do Trojanskog rata) No, sada Athumanunh ima problem, naime, mora Vam objasniti da božanski blizanci još i danas jedan dan žive, a drugi su mrtvi. (E, opet ga Athumanunh komplicira zar ne? No, dobro objasnim u nastavku pisanja – prema Athuamnunhu) Dakle, ta neobična i doista čudna okolnost kada u mitologiji božanski blizanci nisu mrtvi, a nisu ni živi dogodila se na slijedeći način. Kada su Kastor i Polideuk, u dogovoru s Linkejom i Idom sinovima mesenskog kralja Afareja, odlučili ukrasti stado bikova (po Athumanunhu – u to Herojsko doba kraljevići su dokazivali svoju hrabrost tako što bi ukrali stado tuđe stoke). Tako je bilo i tada, međutim, Linkej i Ida baš nisu bili pošteni prema Kastoru i Polideuku, pa su ih kod podijele stoke prevarili. Kod prijevare koju je pokrenuo Ida došlo je do svađe, pa su Kastor i Polideuk noću oteli i stoku koja je pripadala Idi i Linkeju, pa da bi im se osvetili za prijevaru Kastor i Polideuk su im još oteli i zaručnice. Linkej i Ida doslovno su poludjeli, pa su stali proganjati Kastora i Polideuka koji su se sakrili u šupljim deblima ne bi li ih dočekali u zasjedi. Međutim, nisu računali na Linkejev oštar vid. Linkej je kroz drvo ugledao Kastora, a brzopleti Ida odmah je odapeo strijelu koja se zabila Kastoru u grudi. Kastor je na mjestu ostao mrtav. Polideuk je sav izbezumljen iskočio iz svojeg debla i jednim udarcem šake usmrtio Linkeja. Potom se zapodjenuo boj između snažnog Polideuka i vrlo snažnog Ide. Zeus koji je uvijek bdio nad svojom djecom munjom je pogodio Idu koji je pao mrtav. No, to nije razveselilo Polideuka, pa je on stao proklinjati oca. Naime, Polideuk je tražio od Zeusa da skine s njega besmrtnost kako bi i on mogao umrijeti pored brata. Zeus se u prvom trenutku tomu usprotivio, ali je na kraju morao popustiti pod Polideukovim nasrtajima bijesa i kletvi. No, ponudio mu je ipak da izabere dvije inačice. Dakle, Polideuk je trebao izabrati vječiti život među bogovima Olimpa, ili jedan dan u Hadovom carstvu s bratom Kastorom, a drugi dan u Zeusovoj blještavoj palači među bogovima na Olimpu. Dakako, Polideuk je izabrao ovo drugo. (to je to što Vam je Athumanunh napisao da su braća bila 'ni živi ni mrtvi', a Athumanunh je pak to pronašao u Homerovom zapisu gdje on piše: - jednog dana živi, a drugog mrtvi bogovima besmrtnim nalik).
Dioskuri su kasnije preneseni iz grčkih u rimske mitove, pa će tako Athumanunh pronaći u starim zapisima iz bitke s Latinima kod Regilskog jezera 496. godine p. K. gdje je zapisano da je bitku odlučilo rimsko konjaništvo na čijem su čelu bila braća blizanci Castor i Pollux. No, Athumanunh će Vam skrenuti još dvije pozornosti na božanske blizance: prvo to je horoskopski znak, a drugo kada se tijekom vedrih noći pogleda u Nebo gdje blista milijun Zvijezda, lako se pronađu braća Blizanci, dakako morate znati gdje ih potražiti, no, to pak je već jedna druga priča. Tako božanski blizanci žive među ljudima već više tisuća godina uporno ponavljajući jedan dan mrtvi, drugi dan živi … Hajde Athumanunh, bilo bi dosta za danas, zar ne?

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...