Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
četvrtak, 23.06.2005.
Mitologija sjevernoameričkih naroda
Miochin i Shakok – ljetni i zimski duh naroda Acoma
Kada bi snijeg okovao njihove 'pueble', oni bi zapalili vatre, a starci plemena dugo u noć pričali bi legende o vječitoj borbi Miochina i Shakoka, te o njihovoj zajedničkoj družici lijepoj Co-chin. Prema njihovim usmenim predanjima i tradicijama, narod Acoma, živio je mnogo sjevernije, ali su se poradi neopisive hladnoće spustili i preselili dolje na jug u Novi Meksiko. Ovu mitologijsku legendu koju će Vam sada Athumanunh napisati oni još i danas prepričavaju kao dio svoje baštine i povijesti.
'Bilo je to u doba kada se poglavičina kći, prelijepa Co-chin udala za zimskog duha imena Shakok. Dani su otada postali ledeni i hladni, a kukuruz je prestao rasti.Narod Acoma zahvatila je glad, a da bi preživjeli hranili su se lišćem kaktusa i divljim biljem. Jednog dana dok je Co-chin vani skupljala kaktusovo lišće, ona sretna stasitog mladića koji je bio odjeven u hlače od zelene mahovine i u košulju od kukuruzne svile. U rukama je držao zrelu stabljiku kukuruza. 'Zašto skupljaš lišće kaktusa?' – upita mladić Co-chin. Ona mu potanko objasni, a on joj dade kukuruz i obećanje da će se sutra opet vratiti s puno kukuruza s kojim će nahraniti narod Acoma. Co-chin se začudi i upita: 'Gdje ćeš naći toliko kukuruza?' Mladić joj odgovori: 'U mome domu na jugu. Ja sam ljetni duh Miochin. Kod mene raste kukuruz i cvijeta cvijeće čitave godine.' 'Rado bih pošla s tobom u tvoj dom na jugu' reče Co-chin. No, Miochin se zamisli, pa je napokon zapita: ' Što će na to reći tvoj muž Shakok, neće li se on možda razljutiti?' Djevojka sagne glavo i tužno odgovori: 'Shakok je ionako uvijek ljut, hladan i ogorčen. Molim te, pođi sa mnom i pokušaj ga nagovoriti da me pusti!' Naravno da je Miochin pristao, ali kad je Shakok došao doma i zatekao Miochina, on se silno naljutio. Odmah izazove Miochina na dvoboj koji će odlučiti s kime će Co-chin živjeti. Shakok dozove snijeg, tuču i susnježicu, ali Miochinova vrelina otopi led, a Shakokove nalete hladnoće pretvori u tople povjetarce imenom Fen. Naposljetku Miochin i Shakok proglase primirje i dogovore se da će Co-chin sa svakim živjeti šest mjeseci. Kad je Co-chin sa Shakokom, Svijet trpi hladnoću, a zemlja je okovana ledom, a kada je s Miochinom Svijet obasja Sunce, a iz tople zemlje izrastu visoki kukuruzi.
| < | lipanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...