Nefertiti
Puno ime ove lijepe žene drevnog Egipta je Neferti – iti – nefer - neferu – Iten, što bi po drevnom egipatskom dijalektu moglo značiti (Atonova najljepša ili Lijepa je Atonova ljepota, a neki to prevode i kao Dolazi lijepa žena Atonova). Ipak, Athumanunh je više voli jednostavno zvati Nefertiti. Nefertiti je žena faraona Aknatona (Amenofis IV. Aknaton) i kraljica Egipta. Nefretiti, vjerojatno nije bila kraljevskog podrijetla, ali je imala nevjerojatnu moć kao faraonova omiljena žena. Ona je prikazana na jednoj kamenoj bisti kao žena izdužena lica, dugog vrata, pravilnog nosa i velikih očiju. Ova prelijepa kraljica živjela je u vrlo teškom dobu prevrata u drevnom Egiptu, gdje u to doba vlada i opća kriza. Nefertiti je povremeno vladala Egiptom. Rodila je faraonu tri kćeri i pomajka je faraona Tutankhamona. Njezino ime, zajedno s Aknatonovim, izbrisano je sa svih spomenika, kako bi se što prije zaboravio pokušaj reforme s bogom Atonom. U šesnaestoj godini vladavine faraona Aknatona, Nefertiti jednostavno nestaje s pozornice zbivanja oko faraona Aknatona. U slijedeće dvije godine uz faraona pojavljuje se njegova majka Tija, a nakon nje Nefertitina kćer Meritaten, a potom i faraonova druga žena Kija. Ionako je mnogo toga oko vladavine faraona Aknatona ostalo nerazjašnjeno, pa izgleda da je Nefertiti napustila grad prijestolnicu Akhetaton i negdje se povukla. Nakon smrti Aknatona vladaju faraoni Aj, Semenkare i Tutankhamon. Athumanunhu se sve više čini da ovaj faraon lijepog lica i malo zaobljenih bokova, Semenkare, nije uopće ni postojao, već je to bila prerušena Nefertiti. Njezina grobnica pronađena je u blizini grobnice faraona Tutankhamona koji je Egiptom vladao u 14. stoljeću pr. K. Među mnoge indicije koje ukazuju na identitet lijepe kraljice, čije je lice unakaženo udarcima u lice nakon smrti, spadaju i labuđi vrat kojim se kraljica isticala, dvije naušnice koje je nosila u svakom uhu, obrijana glava, nakit te karakteristični ukras na glavi. Nefertiti je bila jedna od dvije egipatske kraljice za koje se sa sigurnošću zna da su nosile dvije naušnice u svakom uhu.
< | travanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...