Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
ponedjeljak, 04.04.2005.
Mitska putovanja
Nakon odmora kod Faečana Argonauti su nastavili svoj povratak, ali kad su već bili nadomak obalama Grčke podigla se strahovita oluja u kojoj je Linkej izgubio orijentaciju, pa se Argo nakon dužeg lutanja našao uz obale Libije. Kako nisu mogli pronaći put iz pješčanih plićaka, po savjetima morskih nimfi prenijeli su lađu kopnom do dubljih morskih voda. Na tom putu mučeni strašnom vrućinom i žeđi stigli su do vrtova Hesperida gdje su ugledali blistavu vodenu površinu. Nakon kraćeg veslanja utvrdili su da se zapravo nalaze na Tritonovom jezeru, pa su pristali i prinijeli bogatu žrtvu bogu Tritonu. Triton im je zauzvrat pomogao da dospiju do obala Krete, a tu ih je i čekala posljednja opasnost. Bio je to bakreni div Talos koji je čuvao po Zeusovoj zapovijedi kraljevstvo knososkog kralja Minosa. Talos nije želio udovoljiti Argonautima da se iskrcaju, ali je Medeja iskoristila još jednu od svojih čarolija, pa je začarala Talosa koji je postao bezopasan. Kad su se odmorili i okrijepili Argonauti su nastavili svoju plovidbu, te su se napokon vratili u Jolk u Tesaliji. Tako je završilo veličanstveno mitsko putovanje grčkih najvećih junaka koje je bilo još veličanstvenije po tome što na tom putovanju nitko nije izgubio život. Junaci su se oprostili jedni od drugih, zakleli se da će se svake četvrte godine ponovno skupiti i organizirati igre u kojima bi provjerili svoju spremnost i izdržljivost, a kako bi opet mogli pomoći jedni drugima bude li za to potreba. (Te igre, odnosno tjelesnu provjeru mitskih junaka Argonauta, mi danas nazivamo Olimpijske igre) Organizacija igara bila je povjerena Heraklu koji je odabrao dolinu rijeka Alfej i Penej i posvetio ih bogu Zeusu.
Jason pak nikada nije povratio svoju vlast u Jolku, već je prognan iz Jolka, pa je kao prognanik skončao ispod ruševina svoje napuštene slavne lađe Argo, a 'Zlatno runo' netragom je zauvijek nestalo. Nakon mnogo stoljeća kasnije 'Zlatno runo' pojavit će se u Europi kao ekskluzivni plemićki red koji je opet svoj kraj doživio raspadom habsburške monarhije.
| < | travanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...