Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

utorak, 29.03.2005.

Amazonke u mitologiji

Amazonke – narod žena ratnica (grč. Amazones, lat. Amazones)

Narod ratobornih žena ratnica koji je iznjedrila mitologija prema kojoj su Amazonke živjele na sjevernim obalama Male Azije čije obale oplakuju vode Crnoga mora. Praotac im je prema mitologiji bog rata svirepi i okrutni Ares koji je nešto mutio s Afroditom, pa se iz te se veze rodila predivna Harmonia koja se smatra za prvu Amazonsku kraljicu. Nakon Harmonie dolaze redom: Aela, Filipa, Protea, Eriobea, Deianeira, Asteria, Marpa, Tekmeza, Alkipa, Hipolita, Pentesilea … Narod Amazonki je narod u kojem vlada strogo matrijarhalno uređenje društva u kojem doslovno vladaju žene. Djevojke službuju u vojničkim postrojbama i obučavaju se ratnoj vještini i naobrazbi, a muška populacija vodi poslove oko domaćinstva. Tijekom službovanja u vojsci djevojke ostaju obvezatno djevice, za što se pozorno brinu starije časnice. Nakon odsluženja vojne službe, one koje ne postanu časnice, udaju se i rađaju djecu, te zadržavaju povlašten položaj u društvu u odnosu na svoje supružnike. Dakle, sva vlast i dalje ostaje u rukama žena. Kraljica (vladar) uvijek je žena, glavno oružje su im sjekire, ratuju vrlo često, a u hrabrosti mogu posramiti mnoge 'muške' vojske. U mitologiji prvi je u sukob s Amazonkama došao junak Belerofont koji je branio Likiju od upada Amazonki. Mitologija je zapisala da ih je Belerofont otjerao sa svojim postrojbama iz Likije. Protiv Amazonske kraljice Hipolite ratovao je i Heraklo, a Atenski kralj Tezej koji je pratio Herakla u tom vojnom pohodu u Atenu je doveo zarobljenicu amazonsku zapovjednicu Antiopu. Tezej se 'do ušiju' zaljubio u Antiopu, ali i Antiopa je poklonila svoje čari Tezeju, pa kad su Amazonke navalile na Atenu da oslobode svoju zapovjednicu, Antiopa se bori s njima uz bok Tezeju, te u toj bitki pogiba. Amazonke i drevni grčki junaci ukrstili su svoje oružje s Amazonkama i pod zidinama Troje. Naime, Amazonska kraljica Pentesilea dovela je amazonske ratnice u pomoć opsjednutoj Troji. U veličanstvenom dvoboju (silniji je jedino dvoboj Hektora i Ahileja) između prekrasne Pentesileje i Ahileja, Ahilej ubija Pentesileju, ali za razliku od dvoboja s Hektorom odmah izručuje mrtvo tijelo lijepe kraljice njezinim ratnicama. Amazonke su bile shrvane pogibijom svoje kraljice, te su se zaklele da više nikada neće ratovati protiv Grka. Svoju su zakletvu održale i mitologija ih je polako zaboravila sve do 1541. godine kada je kapetan Francisco Orelano hitao u pomoć desetkovanoj vojsci konkvistadora Gonsalesa Pisaroa. Naime, kretanjem uz rijeku naletjeli su na nepoznato pleme kojem je poglavica bila djevojka, a uz muškarce hrabro su se borile žene. Konkvistadori koji su najvjerojatnije bili upoznati s antičkom mitologijom, pa su tu veliku rijeku, uz čije obale su vladale žene, nazvali Amazona, a to ime rijeka nosi sve do danas.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...