Nimfe – božice voda, šuma i planina
Nimfe u mitologiji drevnih Grka i Rimljana zauzimaju niža božanska mjesta, kćeri su to nepoznatih roditelja, mnoge su od njih i obične smrtnice, ali bez izuzetaka sve su redom prekrasne ljepotice. Osobinama može ih se izjednačiti s vilama iz kasnijih mitologija. Nimfe život provode bezbrižno i spokojno u pjesmama, igrama i beskrajnim zabavama. Najčešći pratitelji su im sileni, satiri i panovi, također drugorazredna božanstva iz mitologije. Od bogova njihovo društvo vole Apolon, Hermes i Dioniz, a od božica Artemida. Mnoge nimfe rađaju potomke bogovima, ali i smrtnim ljudima. Osobito su sklone smrtnim ljudima i vole s njima stupati u sve vrste odnosa, a mladi i lijepi smrtnici najbolje što bi mogli i trebali učiniti je da se sklone s puta nimfama. U svojim gorljivim čežnjama za ljubavlju mladih smrtnih muškaraca, nimfe gotovo uvijek nesvjesno kod njih uzrokuju patnju, bol i smrt. Od primjera koje je mitologija zapamtila najpoznatiji su: smrt Hila (Heraklov štitonoša) u Miziji i Hermafrodit u Halikarnosu. Nimfa ima toliki broj da ih je jednostavno nemoguće zapamtiti i razlučiti, a dijele se u tri skupine: najade – nimfe voda, drijade – nimfe šuma i oreade – nimfe iz planina.
< | ožujak, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...