Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 20.02.2005.

Legenda o Alandiji

...Carica Tanya tog je dana došla moliti caricu Nemesydyu za posredovanje kod povlačenja Amazona iz Dyasparha jer prema Dyasparhu tada su krenuli u velikom broju, neki nepoznati ratnici koji su došli sa Sjevera. Pod punom bojnom opremom oni su u velikom broju pristigli u Dyasparh, a vodio ih je najmlađi sin carice Tanye koji je odlučio Dyasparh vratiti kraljici Shenhy, svojoj sestri, jer on je ionako po pravu Amazonske krune pripadao njoj. Kako ne bi došlo do nepotrebnih sukoba Waluzyanaca i Amazona, carica Tanya zalagala se kod carice Nemesydye za mirno rješenje. No, odnekud se pojavila zmija u ljudskom obliku, car Sywolykye Syrly Keysthonh, sa svojim prekomorskim napadačkim odredima. Meni je žao što ovo moram reći pred kćerima Nemesydyinym, ali Keysthonh i Nemesydy su bili potajno zaljubljeni jedno u drugo. Nakon ove izjave u dvorani nastane silna galama. Mnogi su Amazonski odličnici protestirali, stari je car Arthur bezvoljno klonuo u svoj naslonjač, a Sonsyreya i Antyopha ostale su zabezeknute. Princ Moskytho bijesno je skočio iz svog sjedišta, a onda se stari car Arthur podigne i zapovijedi mir. Slabim glasom uputi zamolbu svećenici hrama Tocy da nastavi svoju priču do kraja. Prokleti Keysthonh oteo je caricu Tanyu i pobio njezinu pratnju, a caru Thandheru poslao svog lažnog glasnika s porukom da su to sve napravili ratnici Amazona cara Arthurha. Waluzyancy i Ararađani odmah su u velikom broju pregazili granicu Amazonije i krenuli da oslobode svoju caricu, supružnicu i majku. Amazonima nije bilo jasno zašto to čine, pa su im se snažno suprotstavili i pristali na savez s ratnicima Velikog klana koji su direktni potomci Hladnih vatri. Došlo je do strašnog rata i još strašnijih bitaka koje su Okolni narodi zapamtili pod imenom Bitke toplih noći i kao Bitke crvenih suza. No, u ratove su se odjednom uključili nama nepoznati ratnici, a mudri su nam narodi prastarih Sychytha tvrdili da su to božanski ratnici koje su Bogovi sa zvijezda poslali da zaustave pogibeljne bitke koje su zaprijetile svim Okolnim narodima. Božanske ratnike vodio je dječak Andraghon, mitski ratnik kojem su Bogovi u sam Osvit vremena poklonili Zvučni mač u zahvalnost što ih je oslobodio njihovih neprijatelja Xurha. Zapravo taj golobradi dječarac je bio najmlađi Tanyin sin i On je ovdje među nama. Vidim ga tamo u kutu iako je sada nešto stariji. Taj je mladić pokazao izuzetnu hrabrost i smjelost. Praćen svojim strašnim ratnicima napadačima koji ne poznaju strah probio se pod borbom do čvrstih zidina Svetoga Amazonskog grada i bio je riješen da ga razruši ako se ne oslobodi carica Tanya. Opet, sama je carica Tanya odvratila sina svog najmlađeg od tog nauma, ali opet se umiješao Syrly koji ga je oteo usred svetog grada Sungrada. Kad su za to čuli njegovi ratnici oni su poput uragana navalili u velikom broju u grad da ga oslobode, ali su na nagovor Tanye odustali, ali uz uvjet da im se dječak odmah vrati i da će nakon toga zauvijek napustiti opsadu Svetoga grada Sungrada. Na nagovor Syrlya, Nenesydya pak je odbila njihov uvjet i Sveta vrata otvorila Zmijskim ratnicima koji su došli iz pustinje Deserthye. Ratnici su navalili i provalili u grad i nakon najkrvavijih i najtežih bitaka koje je vrijeme Hrabrih naroda ikada zapamtilo uz velike gubitke i strašna razaranja, preoteli su svojeg dječaka. Potom su na nekoliko dana nestali da bi se pojavili u još većem broju. Prvo su ih pokušali zaustaviti Zmijski ratnici iz pustinjskih gradova Deserthye, ali su ih božanski ratnici pregazili i potpuno uništili u bitkama poznatijim pod imenom Xarow, zatim su ih pokušale zaustaviti same vile Charysmhe, ali nitko ne zna odakle su se pojavili mnogobrojni odredi Hladnih vatri koji su došli iz Omytreye i snažno udarili s leđa. No Legende Omytreye zapisale su da su se na kraju vile Charysmhe borile uz bok ratnika napadača protiv Hladnih vatri. Tu je došlo i do prve katastrofe ne bojnom polju Herofahla. Dok su se ratnici napadači borili na bojnom polju Herofahla protiv Hladnih vatri, dotle su njihovi potomci Sywolykhy potpomognuti Kotyancyma i divljim Xurhymha (ovi su kanibali) razorili Sveti grad Sungrad i opljačkali ga. No, jedan se odred ratnika napadača nekako našao u Svetom gradu i upravo zahvaljujući njima i njihovoj upornosti spašene su sve naše svete grobnice i hramovi Tocy. Mnogi od tih hrabrih ratnika su pali, malo ih je ostalo, ali kad je u opasnost došao i sam dječak dogodilo se nešto što se ne da opisati. Pojavili su se svježi odredi božanskih ratnika koje su predvodili ratnici pod strašnim mitskim Xawyar maskama, a naoružani su bili vatrenim mačevima koji su bili slični maču kojeg je imao dječak. Nebo se silno zamračilo, a zemlja je bila natopljena krvlju koja se pretvarala u crnu kašu. Sveti je grad bio zauvijek razoren, a tisuće požara gutalo je zauvijek sve naše dragocjenosti koje su Amazonske mitske vile Charysme tisućama godina čuvale u svetom gradu Sungrada...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...