Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
srijeda, 16.02.2005.
Grčka mitologija
Uran – bog Neba i samo Nebo, prvi vladar Svijeta (grč. Uranus, lat. Caelus)
Uran se rodio bez oca, a majka mu je Gea (Zemlja). Kad je Uran zavladao Svijetom oženio se vlastitom majkom. Iz te veze Uran i Gea imaju slijedeće potomstvo: Dvanaest titana (šest sinova i šest kćeri), tri jednooka kiklopa, tri (biće s pedeset glava i sto ruku – storuki divovi) i Tifon – mitsko čudovište. Uran uopće nije volio svoju djecu, a naročito je mrzio i prezirao hekatonhire (storuke divove). Naime, divovi hekatonhiri bili su jako buntovni i svadljivi, pa ih je Uran zatvorio u unutrašnjost zemlje i zabranio im je uopće izlaziti na svijetlo dana. Majku Geu (Zemlju) to je jako rastužilo i jako je naljutilo, pa je na kraju odlučila nagovoriti starije sinove (titane) da Urana svrgnu s vlasti. Stariji titani odbili su ruku podići na oca, ali je najmlađi Kron poslušao majku Geu, te je uz njezinu pomoć iznenadio Urana i napao ga kad je ovaj to najmanje očekivao. Velikim srpolikim sječivom kastrirao je Urana i time mu oduzeo snagu, svrgnuo ga s prijestolja, te se on proglasio za novog vladara Svijeta. Krv osakaćenog Urana kapala je na Zemlju (Geu), pa je Gea rodila divove (gigante) i kćeri Erinije – božice osvete. Iz Uranove krvi koja je kapnula u more rodila se Afrodita – božica ljubavi koja je izašla iz morske pjene na obalu otoka Cipra. (Ovo posljednje Athumanunh je pronašao u Hesiodovim zapisima, a kasnije će Homer zapisati da je Afrodita kćer Zeusa i Dione).
| < | veljača, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...