Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
ponedjeljak, 14.02.2005.
Bajoslovlje Hrvata
U svom bajoslovlju Hrvati su vjerovali u više božanstava. Obožavali su prirodu i prirodne pojave vjerujući da sve na ovome svijetu potječe od nekog višeg bića - boga. Tako su dobre stvari (sunce, dan, blaga kiša, proljeće, drveće, plodovi prirode, zdravlje...) dolazile i potjecale od Bijel-boga, a zle stvari (noćna tama, studen, mećava, munja, grom, bolest, smrt...) od Crn-boga. Naravno, ta dva 'glavna boga' stalno međusobno ratuju praćeni silnim božanskim vojskama i čas pobjeđuje jedan, čas drugi (kružni tijek prirode). Naši su pradjedovi još vjerovali i u puno drugih, manjih bogova kojima su pripisivali posebni krug djelovanja u prirodi. Nad zemaljskim životom brinula se predivna Vesna - božica mladosti i proljeća, koja je njegovala i pospješivala svaki uspjeh i porast čovjeka. Suprotno Vesni, opet prekrasna Morana je bila božica tame i smrti kamo je i otpremala ljude. (Nemojte zamjeriti Athumanunhu, ali za njega ne postoje ružne žene i božice, sve su one lijepe, samo su jedne dobre, a druge zločeste.) Svibor je u Hrvata, baš kao i u staroslavenskoj mitologiji bio bog svjetlosti, znanja, plodnosti i ratne pobjede. Nazivan je još i Svebor, Svevid, Sutvid, Svetovit, Svantovit... Spominju ga stari pisci Prokopije, Helmold, Adam Bremenski, Saxo Grammaticus. Prema tim izvorima bio je vrhovno božanstvo, "jaki vitez" od kojega su postali drugi bogovi. Pričalo se da svake noći zajedno sa svojih 300 naoružanih konjanika, pod krasnim stjegovima, napada neprijatelje. Gromovnik Perun bio je zaštitnik poljodjelstva, prava i pravice. Pod njegovim su kipovima (najčešće u gajevima ili obalnim uvalama) gorile vječne vatre od hrastova drva. Ako bi se ta vatra ugasila svećenici zaduženi za nju, svoju bi nemarnost platili glavom. Kao bog pravde Perun je ljubio istinu, a lažljivce je pretvarao u kamen. Bog vatre bio je Svarog (Svarožić). Bog gostoljublja, branitelj i zaštitnik putnika i gostiju bio je Radogost. Na brdu Radost između Slovačke i Moravske bio mu je podignut sjajan hram. Gospodar zraka, vode i zemlje bio je Triglav. Prikazivan je sa tri koprenom prekrivene glave na jednom vratu. Božica života bila je Živjena. Često je prikazivana sasvim gola s raspuštenom kosom ukrašenom vijencem od klasja i cvijeća. Božica ljepote i raskoši, a ujedno i najljepše žensko biće bila je Lada. Tijelo joj je bilo bjelje od snijega, a kosa zlatna. Na glavi je nosila vijenac od crvenih ruža. Iza nje stoje tri krasne djevojke Milosnice, a sa strane dva sina Leljo i Gunđa. Najveći hramovi ove božice bili su u Brnu i u njih su hodočastili većinom mladi ljudi. Božica pravednosti i osvete zvala se Nemesa. Bog jakosti, hrabrosti i junaštva bio je Silnobog. Prikazivali su ga kao snažna ratnika sa kopljem u ruci i lavljom glavom pod nogama.
Bog rata i boja Davor ili Rugovit, bio je snažan i velik, isklesan od drveta. Imao je sedam glava, za pojasom je nosio sedam mačeva. Božica zime bila je Zermagla, kojoj je dah bio studen, odjeća od mraza, plašt od snijega, a kruna od ledenih kapljica. Božica protivnica zime bila je Zimstrla. Ona se često družila sa Pagodom, bogom lijepog vremena. Bog jela i pića bio je Semenik ili Karas. Prikazivan je debeo i gol kako leži na stolu ukrašen krunom od hmelja. Bog mrtvih bio je Pikutik. Svojim je odabranicima nosio slasti i bogatstva za života. Naravno kada umru morali su mu dati svoju dušu.
Eh, tako ima ih još dosta, a ponekad za isto mitološko biće postoji više nazivlja, a ja sam pokušao izdvojiti najvažnije, naravno na samo meni svojstven način i odabir, poštujem izbor drugih i podržavam pravo na drugačije mišljenje.
| < | veljača, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...