Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
subota, 12.02.2005.
Grčka mitologija
Kaos (grč. Khaos – početak i izvor svega kasnije na Svijetu)
Drevni Grci zamišljali su Kaos kao beskrajni svemirski prostor, kao smjesu elemenata pramaterije koja se nalazi u beskonačnoj tami, da bi Kaos utjelovili, kasnije, u Božansko biće. Tako za drevne Grke iz Kaosa prvo nastaje Ereb (vječita tama) i sestra mu Nikta (mrkla noć). Iz njihove uzajamne veze nastaje Eter (vječito svjetlo) i sestra mu Himera (svijetli dan). Zatim se iz njihove uzajamne veze rodila Gea (Zemlja), Tartar (Podzemni svijet) i Eros (životna snaga, ljubav), 'Ovog Erosa ne miješati s onim kasnije, a o kojem Vam je Athumanunh već prije pisao.', a po jako jako starim i prašnjavim knjigama tu se rodila još neodoljiva božica odmazde (osvete) Nemesis. Te iste knjige Athumanunhu su otkrile da su drevni Grci zapamtili i nekakvu zemlju Erebos (Zapadnu zemlju – Europu), no, o tome možda neki drugi put. S Erosom, zapravo iz same životne snage, Gea je rodila Urana (Nebo) i Ponta (More), a zatim se Uran oženio majkom i izrodili su dvanaest titana (šest kćeri i šest sinova), tri divovska kiklopa i tri giganta Hekatonhira, (njihova imena i o njima Athumanunh vam drugi put napiše), a po starim mitovima iz veze Gee i Urana rodile su se i Erinija (božica osvete) i Afrodita koja je nastala od Uranove krvi koja je kapnula u more, nakon što ga je kastrirao sin Kron. (O tim jako jako starim mitovima pisao je Hesiod, a onda je Homer iz vedra neba zapisao da je Afrodita zapravo kćer Zeusa. Kaosa je nasilno svrgnuo s trona sin Uran, Urana će srušiti njegov sin Kron, a Krona opet njegov najmlađi sin Zeus.
| < | veljača, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...