Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
četvrtak, 03.02.2005.
Nordijska mitologija
… što pak se varalice Lokia tiče, bilo je nekako ovako: - Kad mu prvi put napamet pade da bi mogao slobodno pomoliti svoj nos u Asgardu učini on to tako što je sa sobom doveo neobičnog, osmonogog konja, potomka svojeg, imena Sleipnir. Loki pokloni Sleipnira Odinu, govoreći: ''Nema konja koji će trčati ukorak s ovim. Ovaj će te, Odine, ponijeti preko mora, preko Neba, u zemlju mrtvih i natrag.'' Doista, kako Loki obeća, Sleipnir nikada nije iznevjerio svoga gospodara Odina. No, ostalo Lokievo potomstvo nije bilo nimalo nalik dobrom Sleipniru, već su svoju zloću naslijedili od oca svoga, varalice Lokia, napola diva i majki svojih žena divova. Prvi i najopasniji bio je Fenris – vuk, druga po redu, ali ništa manje zlobna bijaše Lokieva kći zmija Midgard, a treća bijaše Hela, ljubavnica Smrti, koja se gostila glađu, a gojila bolešću. Kad je dobri Odin razabrao da to troje strašne Lokieve djece slobodno luta Svijetom i ljudima zlo nanosi, on zapovijedi da se to troje dovede preda nj. Odin baci zmiju Midgard u hladni ocean, a kako je ova bila golema, tijelom je svojim cijeli Svijet ovila i vlastiti kraj repa zagrizla. Helu Odin progna u Niflheim, Zemlju mrtvih, te joj dade vlast nad svima koji umru od bolesti i starosti. No, s Fenris – vukom nije tako lako mogao izaći na kraj. Jedino se bog rata Tyr odvažio da ga hrani, ali doskora i on shvati da će ovaj postati toliko jak i biti spreman da ugrozi sve i svakoga. Bogovi načine jak lanac i njime sputaju vuka, ali se ovaj oslobodi jednim udarcem. Pokušaju bogovi opetovano s još jačim lancem. Fenris – vuk iznova se oslobodi. Ovo zabrinu Odina, pa se on za pomoć obrati patuljcima. Načiniše tada patuljci Gleipnir – uže čarobno, meko poput vrpce svilene, no, istodobno jače od najjačeg lanca ili kovine. Patuljci Gleipnir načiniše od posebnih sastojaka: 'zvuka mačjih koračaja, ženine brade, korijena planine, medvjeđih tetiva, ribljeg daha i ptičjeg ispljuvka.' Odvedu tako bogovi Fenris – vuka na usamljeni otok i izazovu ga da slomi Gleipnir. Sluteći klopku, vuk pristane da ga sputaju, ali pod uvjetom da jedan od bogova stavi ruku u ralje njegove, kao jamstvo dobre vjere. Opet, hrabri bog Tyr svoju ruku stavi u čeljusti vučje. Bogovi sputaše vuka sponama svilenim Gleipnira. Vuk se stade trzati i otimati, ali se spone svilene sve više zategoše oko vrata njegovog. Pomahnitali Fenris – vuk stisne svoje goleme čeljusti i odgrize desnu ruku bogu Tyru. Premda su Odin i njegovi bogovi znali da mora doći vrijeme kada će se Fenris – vuk osloboditi i donijeti im smrt i propast, nisu ga usmrtili. Sudbini ni bogovi ne mogu pobjeći, pa samo rekoše: ''Što mora biti, neka bude.'' … -
| < | veljača, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...