Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 14.01.2005.
Egipatska mitologija
Horus – sin Izidin, opis Horusovog cipusa
''… Stoji Horus sin Izidin na dva krokodila, moćno stoji, na čelu mu ureus, a na glavi s desne strane nosi uvojak (simbol egipatske mladosti). U rukama drži zmije, lava i antilopu, a po izrazu lica njegovog vidimo da se nimalo ne boji. Iznad glave mu bradata glava Besova, s lijeve i desne strane glave Besove su utjati s ljudskim rukama i šakama, Horus – Ra s glavom sokola nosi sunčev disk i ureus, te stoji na zmiji vijugavoj. Oziris u obličju sokola stoji na žezlu s krunom atef. Iza Ozirisa stoji žena njegova, Izida, majka Horusova na zmiji vijugavoj. U obličju lešinara stoji božica Nekhbet na žezlu papirusovom. S lijeve strane mladog Horusa papirusov je stijeg s dva pera i menatima, pa bog Tot koji stoji na vijugavoj zmiji, iza njega božica Uatjet u obličju zmije koja se smjestila na žezlu papirusa …''
Idemo sada ovo probati objasniti: Potpuno je jasno da ovdje mladi Horus simbolizira mladost i snagu Sunca koje izlazi. Bradata glava Besova predstavlja starca, Sunce koje zalazi. (izgleda da nam ovdje drevni Egipćani poručuju – navečer staro Sunce sigurno će ujutro biti mlado) Utjati i figure narečenih božica i bogova govore nam da su to sve moćnici koji gospodare magijskim riječima, kako na Jugu, tako i na Sjeveru. Mladi Horus uz njihovu pomoć i savjete pobjeđuje sve neprijateljske životinje, gmizavce i one koji pužu, kopnom i vodom.
Zapravo, drevni Egipćani nam jednostavno žele pokazati da svijetlo uvijek pobjeđuje tamu, dobro će uvijek savladati zlo, a nakon smrti dolazi obnovljeni život.
| < | siječanj, 2005 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...