četvrtak, 10.05.2007.

--molitva--

Prolazim jucer pored katedrale i odjednom osjetim kako moram uci unutra...
I malo razmisljajuci i vazuci, uci ili ne... Ipak na kraju udjem, trazeci snage za dane koji su predamnom...

Kao i uvijek, prvo me osvoji taj spokoj koji se skrio usred gradske jezgre... Kao da udjem u jedan novi, posebni svijet toliko blizu, a opet toliko daleko od ociju mnogih koji ne pozele uci i otkriti njegove cari...
I tako, udjem u crkvu i shvatim da se moli krunica... Ostanem na tren u tisini... Razmisljajuci kako nam Gospodin na razne nacine zeli reci sto nam je potrebno u zivotu... Usla sam u crkvu da bih skupila snage dalje, a On mi dade snage za molitvu...

Zapravo, vec dulje vrijeme ne mogu moliti onako potpuno kako bih ja to htjela... Sve se svede na neko mumljanje prije spavanja, uvijek se pitam u takvim trenucima: Pa zar Gospodin sam ne zna sto me muci, o cemu razmisljam?? Zasto bih to trebala govoriti kad on sve zna?? E, pa to se zove lijenost!
I tako, jucer, nakon dugo vremena bezvoljne molitve izmolim deseticu krunice sa srcem... Nisam molila za neku nakanu, niti za sebe niti za svoje bliznje, odlucila sam moliti, a Gospodin ce sam odluciti kome je moja molitva najpotrebnija...

I dao mi je snage za dalje, snage koju samo On, vrelo, moze dati...
14:16 - Komentari (36) - Isprintaj

<< Arhiva >>