Rose And Butterfly

Razmisljala sam danas mnogo... Neke drage slike su mi padale pred oci... Smijale se... Tjerale me da se zamislim... Izmamile bi mi suze na oci, tako ispunjene sjetom... A onda se opet sakrile u jedan kutak mog srca i tamo, smirene, ostale zauvijek...
Sjecam se jednog pogleda, niz dvoriste pa u polje... I vocnjaka kojem bih ukrala i zadnji dasak mira... I one dvije djevojcice, jedna sa smedjim dugim kosama, a druga plavokosa... Trckarale bi poljem... Pravile vjencice od bijelih cvjetova tratincica... Upijale zlatne suncane zrake... A u vecer bi se smirile, negdje pod krosnjama...
Sjecam se leptira kojeg sam kao djete obozavala... Sjecam se nasih izmisljenih ceremonija...
Negdje duboko u meni jos je ostalo tog djecjeg zara...
A jabuka, u vocnjaku... procvjetala... Svojim bijelim cvjetovima mami na igru... Na igru za koju se nadam da nikad necu postati previse stara...
Jer jos toliko toga zelim vidjeti, okusiti i znati...
Zelim otkriti cime me to mami i vocnjak i trava, ta zelena poljana... I onaj zalazak sunca, tako blag... I smiraj, tako drag...
I majka koja zove kad je vrijeme za pocinak...