23.02.2012., četvrtak
Neutrinski ego
This just in: Došla maca na vratanca.  Da podsjetim, prije par mjeseci jedna je grupa vezana za CERN došla do anomalnih rezultata oko brzine neutrina, čestice koja ima vrlo malu masu mirovanja veću od nule otkrivenu 1956. (iako postuliranu 1930.). Anomalni rezultati su pokazivali da su neutrini nešto malo brži od fotona u vakuumu, tj. brzine c, i to se nije nikako slagalo s postojećim, tvrdokorno dokazanim (i na papiru i u stvarnosti) fizikalnim teorijama. Budale svijeta počele su likovati. "Glupi znanstvenici, igraju se boga, ništa ne znaju, bodu u prazno, ne može se poraziti prirodu/boga, mi zapravo ništa ne znamo, blablablablablabla SRAĆ TRUĆ SMEĆ BLJUĆ!". Umni proljev špricao je Webom i medijima, a zrakom se širio smrad vječitih mrzitelja znanosti koji su, eto, konačno došli na svoje. Takvo ponašanje zapravo je samo sebi kontradiktorno jer razlog za ruganje su podaci koje su dobili upravo znanstvenici kojima su se budale rugale. Ali kada su budale znale za logičku konzistenciju? ;) I sad se ispostavilo da su anomalni rezultati došli zbog čiste mehaničke greške. Netko je loše spojio kabel koji spaja GPS receiver i karticu koja očitava njegove podatke. Je li moguće da hrpa superobrazovanih ljudi napravi takvu blesavu grešku? Itekako, i to je ono najsmješnije od svega.  Odmah su navalili na pisanje jednadžbi i vijećanje, a da nisu provjerili jednostavne stvari. Ego? O, da. I izvjesna razina ljudske gluposti. No i oni su samo ljudi. Naravno, i ovaj se rezultat mora provjeriti od strane nekoliko neovisnih laboratorija, ali očito je da ako se nakon provjere opreme dobiju očekivani rezultati da tu nešto isprva nije štimalo. Naposlijetku, samo neslaganje s planinama dosadašnjih dokaza koji idu u prilog tome da ništa nije brže od c bio je najjači adut. U neku ruku mi je drago da se ovo dogodilo, a u neku i nije. Drago mi je jer ako se ispostavi, kao što velika većina misli, da je sve stvar greške, budalama koje sam spominjao će se začepiti usta, barem nakratko. Volim kada se budale poklopi. Dobar osjećaj. I volim kada znanost funkcionira onako kako treba, a to je kada se ponaša kao samoispravljajući sustav, što ovdje imamo priliku gledati u stvarnom vremenu, pred nosom. Nije mi drago iz razloga što bi otkriće superluminalnih neutrina dovelo do eksplozije u fizici, a to nikada nije loša stvar. Ajmo sada, žuta štampo, počnite kopirati članke, pravdati se, skrivati stare linkove kojima ste se dodvoravali mrziteljima. Engage!  update: net.hr - CERN-ova teorija pala u vodu zbog labavog kabela?! 24sata.hr - Bruka: CERN-ova teorija otišla "u vjetar" zbog labavog kabela I kad pomislim da ću predvidjeti koliko su glupi, uvijek me iznenade - pokažu se glupljima. Mediji se pune "teorijama" koje su "pale u vodu". Opet "glupi znanstvenici". Gori od njih samo su seljačine u odjeljku za komentare sa svojim orijaškim masturbacijama na temu presvetog Tesle i "strojeva koji samo troše novac i uništit će Zemlju"... Kad se samo sjetim da je samo komadić Hrvata zapravo online, a komadić njih komentira po portalima, prestrašim se. Nije žvaka za seljaka. Živa istina. Jedina svijetla točka nalazi se na Tportalu, a to je činjenica da se pisanja članaka vezanih za znanost uhvatio Nenad Jarić Dauenhauer, koji je napisao jako dobar članak o novoj vijesti s ovim pokusima. Pohvale na tom i na prethodnim člancima. Eto kako stvari funkcioniraju kada se rade kako treba. |
- 00:55 - gurni glavu kroz monitor (7) - snimi - #
22.02.2012., srijeda
Planeti na nebu - iz zime u proljeće 2012.
|
Kako sam ovdje i najavio, nebo je ove zime moglo štošta ponuditi. Ipak, već je kraj veljače i razmještaj planeta po nebeskom svodu se polako, ali sigurno mijenja, te nosi nove prizore koje je šteta propustiti. Šteta ih je i propustiti fotografirati skupa sa siluetom grada ili s nekakvim poznatim spomenikom ili građevinom. Stoga evo kratka priča: gdje, što i kako, ali samo za večernje nebo. Paragrafi nisu posebno poredani. Iz nekog čudnog, ali pohvalnog razloga, jedan od naših žutih portala prenio je i vijest sa space.com-a da će se Merkur moći vidjeti golim okom, a onda su vijest prekopirali i drugi (jer to je jedino što znaju - kopirati). Merkur se povremeno vidi golim okom, ponekad malo nakon zalaska, a ponekad malo prije izlaska Sunca. Tijekom prosinca prošle godine moguće ga je bilo vidjeti ujutro, samo što osim astronoma, profesionalnih i amaterskih, malo tko tada ima volje ustajati se i drhtati buljeći u nebo. No zato ga je prikladno gledati navečer, a sad je prilika. Merkur se sve više penje po nebu.
Najviša točka tog prividnog uspona bit će između 4. i 5. ožujka, s tim da ga se može vidjeti danima prije i poslije toga, pa čak i pratiti kako se brzo giba, jer svaki dan se lako uoči promjena položaja. Nakon vrhunca, opada mu sjaj i ponovno ide prema Suncu te tone u njegovo blještavilo. Uhvatiti Merkur traži disciplinu jer ili je prenisko pa utone u izmaglicu, ili je preblizu Suncu pa se ne razaznaje. Moja preporuka je početi promatranje malo nakon 18h. Ono što će u ovom razdoblju godine biti posebno zanimljivo jest prividno gibanje dva planeta na zapadu, nakon zalaska Sunca. Onaj tko je gledao, mogao je primijetiti kako je na zapadnom nebu sve manja udaljenost između dva blještava svjetla. Blještavije je Venera, a ono nešto slabijeg sjaja Jupiter. Prividna udaljenost će nastaviti opadati, te kulminirati bliskim susretom 13. ožujka, kada će im kutna udaljenost iznositi oko 3°, što je otprilike šest promjera Mjeseca.
Nije posebno i spektakularno blisko kao što se znalo događati, ali je ipak vrijedno spomena i lijepo je pratiti pošto se vidi svaki dan u neki razumni sat, tj. navečer kada se ljudi vraćaju s posla. Dobro je spomenuti i Mars. Kako se međusobna udaljenost Zemlje i Marsa zadnjih par mjeseci smanjuje, sjaj mu raste sve više. Kulminirat će to približavanjem na oko 100 milijuna kilometara 3. ožujka, te sjajem magnitude oko -1.2, što je poput najsjajnijih zvijezda na nebu. Boja mu je upečatljiva i podsjeća na boju breskve. Tjedan dana prije i nakon kulminacije Mars dominira cjelonoćnim nebom svojom bojom i sjajem.
Saturn, ništa spektakularno. Vrlo dalek i prividno sporog gibanja, blizu je zvijezde Spike (oko 7° "lijevo" od nje) na jugoistoku i zaostaje za Marsom oko 45°. Nije upečatljivog sjaja, ali zato sjaji poprilično mirno. Pratit će Spiku mjesecima. Također treba spomenuti i Mjesec, koji kako dani prolaze, šiba prividno između planeta. Nijednog neće prekriti sve do ljeta, o čemu ću na vrijeme izvijestiti. |
