Kako sam ovdje i najavio, nebo je ove zime moglo štošta ponuditi. Ipak, već je kraj veljače i razmještaj planeta po nebeskom svodu se polako, ali sigurno mijenja, te nosi nove prizore koje je šteta propustiti. Šteta ih je i propustiti fotografirati skupa sa siluetom grada ili s nekakvim poznatim spomenikom ili građevinom.
Stoga evo kratka priča: gdje, što i kako, ali samo za večernje nebo. Paragrafi nisu posebno poredani.
Iz nekog čudnog, ali pohvalnog razloga, jedan od naših žutih portala prenio je i vijest sa space.com-a da će se Merkur moći vidjeti golim okom, a onda su vijest prekopirali i drugi (jer to je jedino što znaju - kopirati).
Merkur se povremeno vidi golim okom, ponekad malo nakon zalaska, a ponekad malo prije izlaska Sunca. Tijekom prosinca prošle godine moguće ga je bilo vidjeti ujutro, samo što osim astronoma, profesionalnih i amaterskih, malo tko tada ima volje ustajati se i drhtati buljeći u nebo. No zato ga je prikladno gledati navečer, a sad je prilika. Merkur se sve više penje po nebu.
Najviša točka tog prividnog uspona bit će između 4. i 5. ožujka, s tim da ga se može vidjeti danima prije i poslije toga, pa čak i pratiti kako se brzo giba, jer svaki dan se lako uoči promjena položaja. Nakon vrhunca, opada mu sjaj i ponovno ide prema Suncu te tone u njegovo blještavilo.
Uhvatiti Merkur traži disciplinu jer ili je prenisko pa utone u izmaglicu, ili je preblizu Suncu pa se ne razaznaje. Moja preporuka je početi promatranje malo nakon 18h.
Ono što će u ovom razdoblju godine biti posebno zanimljivo jest prividno gibanje dva planeta na zapadu, nakon zalaska Sunca. Onaj tko je gledao, mogao je primijetiti kako je na zapadnom nebu sve manja udaljenost između dva blještava svjetla. Blještavije je Venera, a ono nešto slabijeg sjaja Jupiter. Prividna udaljenost će nastaviti opadati, te kulminirati bliskim susretom 13. ožujka, kada će im kutna udaljenost iznositi oko 3°, što je otprilike šest promjera Mjeseca.
Nije posebno i spektakularno blisko kao što se znalo događati, ali je ipak vrijedno spomena i lijepo je pratiti pošto se vidi svaki dan u neki razumni sat, tj. navečer kada se ljudi vraćaju s posla.
Dobro je spomenuti i Mars. Kako se međusobna udaljenost Zemlje i Marsa zadnjih par mjeseci smanjuje, sjaj mu raste sve više. Kulminirat će to približavanjem na oko 100 milijuna kilometara 3. ožujka, te sjajem magnitude oko -1.2, što je poput najsjajnijih zvijezda na nebu. Boja mu je upečatljiva i podsjeća na boju breskve. Tjedan dana prije i nakon kulminacije Mars dominira cjelonoćnim nebom svojom bojom i sjajem.
Saturn, ništa spektakularno. Vrlo dalek i prividno sporog gibanja, blizu je zvijezde Spike (oko 7° "lijevo" od nje) na jugoistoku i zaostaje za Marsom oko 45°. Nije upečatljivog sjaja, ali zato sjaji poprilično mirno. Pratit će Spiku mjesecima.
Također treba spomenuti i Mjesec, koji kako dani prolaze, šiba prividno između planeta. Nijednog neće prekriti sve do ljeta, o čemu ću na vrijeme izvijestiti.