24.01.2010., nedjelja
Prije ulaska u novu blogersku, 2010. godinu
|
Čini se da sam zaboravio označiti novu godinu. Ah. Sretna nova. Što se značajnog dogodilo? Produbljivanje financijske krize, pandemija svinjske gripe, ostavka Sanadera, izbori za novog predsjednika, potres na Haitiju. Neki dan sam shvatio da je pametno zapisivati. Naime, pravio sam backup bloga i shvatio da je lijepo pročitati vlastito praćenje događanja unatrag par godina. Dakle kriza. Što reći o krizi? Osjećam je, ali sam prestao misliti o njoj. Da bih održao koliko toliko istu kvalitetu života, promijenio sam i mijenjam neke navike. Gripa? Ozbiljna opasnost, potencijalna bomba i noćna mora virologa, naišla je na hranjivi teren zvan "ljudska glupost". Mislim da bi se Večernji list trebao poklopiti ušima kada za mišljenje o tako ozbiljnoj pojavi pita nadasve "kredibilnog" Krešimira Mišaka. Mislim, ipak je čovjek završio za imunologa, svakodnevno radi na odjelu za infektivne bolesti, ima iskustvo. No dobro, rekli bi neki moji kolege moderatori, imamo darvinizam - glupane će gripa lakše pobiti. Iako su se razne tvrtke odmah ustrčale i ipak napuhale paniku, umjesto održavanja ozračja razumnog opreza, najviše su profitirale antivakcinacijske grupe i razna bagra s čarobnim vodicama. Koliko će to uzeti ljudskih života, teško će odrediti ijedan statističar. U boxu desno imate ovaj članak. Dobro da među internetskim smećem ima i pokoji dijamant. Sanader. Toliko ironije i ponovno pljuska, šlapa i ćuška glupom hrvatskom narodu. Uistinu me ponekad dođe sram mojih sunarodnjaka. Pesimističan sam i mislim da neću doživjeti da se narod opameti. Toliko smo jadni da ćemo i priliku za časni upad u EU uništiti i prodati se kao marva. Kerum. A što reći? Sramota. Braco i seka. Nepotizam. Slijedi par godina seljanizacije grada ogrezlog u krkanima. Osim ako ne da ostavku. Pevec. Najviše mi je žao radnika koji dežuraju i čuvaju trgovačke hale na zimi. A onda mi je žao toga što sad amaterski laboranti nemaju gdje nabavljati jeftine stvari za labose. Predsjednički izbori. Na svu sreću, izabrali smo manje zlo. Glasao sam za Pusićku u prvom krugu. Drugom krugu nisam mogao pristupiti. Neki bliski ljudi glasali su za Bandića. Čudno, jer seru po Kerumu, Mamiću i sličnima. Je li to ta famozna kognitivna disonancija? O Josipoviću nekom drugom prilikom. "Štofa" itekako ima. Jedna riječ. ZAMP. Kopenhaški summit. Summit, idioti s HRT-a, summit. Ne samit. Prošao je neslavno, tj. propao je. Sramota, ali očekivana sramota. Naravno, skupa s tom sramotom raste i sramota globalnog skepticizma prema postojanju globalnog zatopljenja. New Age mašinerija melje sve pred sobom i stvar se doista otima kontroli, a sve što možemo jest na ovakav način ismijavati te čobane i nadati se da ćemo nekome otvoriti oči. Otvoren Burj Dubai. Zgrada je dobila službeni pečat na rekord. 828 metara, 10 više od predviđanja. Nažalost, neki idioti su ju preimenovali po nekom bogatom towelhead-gradonačelniku. O tome će biti posebni članak jer je ovaj blog ipak pratio rast te zgrade i njeno obaranje rekorda. Haiti. Jad i bijeda. Nepostojanje građevinskih standarda i ležanje na rasjedu dovelo je do toga da TV propovjednici i razna fanatična bagra počne govoriti da se radilo o Jahvinoj kazni prema Haićanima koji se bave "bacanjem vradžbina". Što reći o takvima? Nabijem ih. Informacije o tome kako možete pomoći potražite na službenim stranicama Hrvatskog crvenog križa. Nazovite telefonski broj za donaciju bar jednom. Facebook. Dabogda propao. Beskorisno sranje koje ne zauzima ni promil mog života. Mislim da sam jedan od rijetkih mladih ljudi koji nema korisnički račun na njemu. Hoće li mi biti žao kad ostarim? Nadam se da neće. Što je s blogom? Opada mu popularnost. Više nemam vremena ni volje za surfanje blogovima. Komentiranje mi je postalo tako futilno, misli već par puta izrečene, teme već prežvakane. Mislim da je dobro što opada popularnost ovog medija. Možda se vratimo na stanje prije boom-a, kada su ga svi reklamirali i isprostituirali ga, kada mu je kvaliteta u prosjeku bila veća. A forum.hr? Ono čega se trenutno mogu sjetiti je izgon trovača o kojima sam pisao ovdje. Pohvalno. Sretan sam što je moje početno zalaganje, i zalaganje raznih pametnih ljudi s foruma uspjelo bar malo razbuditi uspavane glave. Trovači su se okupili na nekim marginalnim forumima, gdje kmeče. Neka. Protekla godina mi je ipak bila jedna od najljepših u životu. Puno lipih stvari, a ne smin reći. Zahvaljujem svim ljudima koji su mi život učinili boljim, koji su me strpljivo slušali, a oni koji me tlače imaju odjeb. Nastavljam s blogganjem, pomalo posramljen. Naime, čitajući postove prilikom backupa, vidio sam da sam neke teme nekoliko puta obećavao još prije 2 godine. Ne volim nedovršene poslove. Valjda ću to srediti. |
