05.09.2009., subota
Nestadoše prstenovi
|
Što je na slici? Jučer smo "prošli" kroz ravninu Saturnovih prstenova. Naime, kako su orbite planeta oko Sunca nepravilne, a i sam Saturn stoji "ukoso", tako gibanjem Zemlje i Saturna kroz sustav tijekom godina, Saturn vidimo pod različitim kutevima. Zadnji prolaz je bio 1996. godine, a sljedeći 2025. Sjećam se kad sam gledao Saturn kroz prilično snažan teleskop tamo oko 1997-8. godine. Bio je prividno blizu Jupitera, na pola neba u večernjim satima. Bio je izloženih prstenova. To je bilo prvi put da sam uopće vidio taj planet. Godinama se tako vidio Saturnov južni pol, a sjeverni je ostao skriven, vidljiv samo uz pomoć sondi, poglavito Cassini koja orbitira oko Saturna. No od danas pa na dalje, imat ćemo priliku promatrati kako se otkriva sjeverni pol. U to vrijeme, devedesetih, Saturn je bio dokumentiran tek sondama Voyager i Pioneer, sniman teleskopima na Zemlji, te Hubbleom u orbiti. Najdetaljnije snimke dale su sonde, no unatoč tome, stoji činjenica da kamere na njima nisu bile ni približno dobre kao današnje, pa se računalo da je debljina prstenova "par kilometara". Kasnije se došlo do "tanje od kilometra", a tako je stajalo i u udžbenicima. Nakon što je Saturn posjetila sonda Cassini (ista ona koja je izbacila kapsulu Huygens na Saturnov satelit Titan i dala nam izvrsne podatke), shvatilo se iz dokaza da je debljina najdebljeg dijela tek oko 30 metara. To je poprilično tanko za nešto toliko ogromno. Pošto se na udaljenosti Zemlja-Saturn 30 metara ne može razaznati (iz istog razloga se Kineski zid ne vidi ni iz niske orbite, a kamoli s Mjeseca), Saturnovi prstenovi su tako jučer posve nestali iz vida. Bilo je moguće ugledati samo sjenu koju bacaju na planet, a to se i vidi na ovoj slici gore, simuliranoj u programu Celestia. Saturn ionako ne možemo promatrati kako treba, jer je sad na nebu prividno blizu Sunca. Pitam se hoće li ga itko fotografirati. |
