e-mail (kojeg nažalost rijetko provjeravam)



Utemeljeno 24.05.2005. u 15:38
(optimizirano za Mozillu Firefox)

15.08.2009., subota

Tko sve trolla o križevima?

Kako se iživcirati brzo i učinkovito? Pogledati vijesti.

Ovo sam objavio pod kategorijama: televizija, religija, politika. Čim je tako, očito je da je tema odvratna. Ne može biti drukčija. Osjećam se ko đikan u poslovnom odijelu koji po sumnjivim mjestima traži prostitutke.

Evo što se moglo čuti. RTL je u vijestima povezao postavljanje kipa Majke Božje s malim Isusom na odmorištu kod Skradina sa zahtjevom predsjednika Mesića koij se tiče uklanjanja vjerskih simbola iz državnih ustanova. Tam tam tam...

Ajmo za neke detaljnije pojasniti.

Prvo:
Predsjednik Mesić je izjavio da se vjerski simboli trebaju maknuti iz javnih ustanova.

Čitajte pozorno. JAVNIH USTANOVA. Ne s travnjaka. Ne s livada. Ne iz parkova. Iz javnih ustanova. Dakle bolnica, osnovnih i srednjih škola, državnih banki, vojnih ureda, državnih tvrtki, vatrogasnih postaja, policijskih postaja, hitne pomoći, katastra, fakulteta, državnih laboratorija, vodovoda, instituta i sličnog.
Zašto? Zato jer je hrvatska sekularna država. Što znači sekularna? To znači da je odvojena od vjerske vlasti. I zaista, po Ustavu, Republika Hrvatska nije religijski ustrojeno tijelo. Niti jedna religija ne smije imati vlast. Naravno, svatko smije biti pripadnik koje god želi religije, jer je to njegovo neotuđivo pravo. To uopće nije vezano za temu.
Vjerski simboli nemaju što činiti u javnoj ustanovi. Da netko poželi staviti hrpetinu slika i kipova Bude po nekoj bolnici, odmah bi se digli dušebrižnici, garant.


Drugo:
Biskupi bili na otvaranju kipa Majke Božje s malim Isusom na odmorištu kod Skradina. Svi su se navodno ustrčali oko Mesićeve izjave. Kvakvakva, kako Mesić to može, pa kome bi gospa smetala, kvakvakvakva!

Mesić nije spominjao nikakvu gospu, niti ikakve religijske oznake na javnim, vanjskim površinama. To je stvar urbanizma i onih koji planiraju specijalna uređenja takvih površina.
Čemu onda ovo?
Malo edukacije. Ovo što su RTL i valjda biskupi izveli, zove se straw man i spada u logičke greške prilikom argumentacije. Straw man se može ovako opisati:

Ministar A: Ministre B, tajnik X je rekao da bi trebalo skresati potrošnju za modernije opremanje novog ratnog broda. Sramota, ostaviti nas tako nezaštićene.

Ovo je straw man zato što ušteda na tom opremanju neće izazvati stanje nezaštićenosti. No zvuči alarmantno i konkretno. U osnovi, laž koja "djeluje".


Straw man je, posebno na forumima, a također i u Saboru, koji je u Hrvatskoj sijelo seljačina (opaska dušebrižnicima, seljačina ovdje nema veze sa seljacima) s nešto poštenijih ljudi koji nisu unutar Rođo d.o.o., vrlo čest način trollanja, odnosno podjebavanja s ciljem uništenja rasprave. To se lijepo moglo vidjeti na nedavnoj saborskoj raspravi koju su mnogi popratili člancima na ovom blog servisu.
U načelu, straw man je kada protivniku uzmete tvrdnju, malo je izmijenite tako da vam ide u prilog, a slično zvuči kao originalna tvrdnja no s njom nema veze, i onda je napadnete, tako da publika misli da ste uspješno pobili originalnu tvrdnju. Većina "ispravaka netočnih navoda" u Saboru zapravo su takve laži.



Zašto RTL podmeće laži? Zašto zakuhava situaciju? Ovo su ozbiljne stvari. Ne možeš ići okolo i tako uznemiravati ljude. Ovo je očita i kompletna pizdarija koju će ignoranti definitivno popušiti. Dignut će se đikani i krkani, načas prestati švercati i tući ljude, uhvatiti križ na prsima i jebati mater nekome tko se udostojio reći takvu strašnu grozotu. E, ne daj bože da im netko takne u njihovo božanstvo kojeg inače vole psovati dok kradu i fizički nasrću.

Koliko god mi Mesić zbog svoje pasivnosti prema ružnim i strašnim stvarima bio sumnjiva faca kojoj ne vjerujem, jer ovo što imamo u Hrvatskoj nije politika, već korupcija i opći kriminal, ovdje nije ništa krivo rekao. Rekao je ono što je ispravno. Koliko glup netko mora biti da to krivo shvati?

Zaista mi dođe da uhvatim nekog za ramena i protresem ga bijesno mu govoreći: "PA KOJI KURAC VIŠE IZVODIŠ, IMBECILU?"
Ali ne. Ovakva sranja ne izvodi jedna osoba. Ovo je domino efekt. Grupa serucka, a ljudi dalje raznose po inerciji. Zbog zlobe. Nemaš koga uhvatiti za ramena. To je borba s informacijom, a ona se širi poput duha iz horrora.
Kako mi uopće egzistiramo? Kako se sve ovo ne sruši i ne zavlada rat? Pa kod nas ima toliko kretenčina koji bi prodali vlastitu mater za kubik drva ili pošli u pokolj ako im netko naredi.
Zovite to idealizmom, ali to nije idealizam. Srozavamo kriterije pa se samo tako čini.

- 01:19 - gurni glavu kroz monitor (13) - snimi - #

09.08.2009., nedjelja

Zaboravljeni pika-don

04:02 po našem vremenu, a 11:02, po lokalnom. Lijepo vrijeme s mjestimičnom naoblakom.

Prije tri dana bila je godišnjica ratnog zločina počinjenog nad Hiroshimom. No treba spomenuti i zločin u Nagasakiju. Danas ga malo tko spominje, a posve sam siguran da je sve više ljudi koji uopće ne znaju što se tom gradu dogodilo, niti ga poistovjećuju s atomskom bombom.

Što je uopće ovo u naslovu? Za ovo naizgled simpatično ime, koje skriva groznu strahotu, čuo sam kao malo dijete, listajući Klaićev rječnik stranih riječi. Pa evo definicija iz tog istog rječnika:
pika-don jap. nova riječ u japanskom jeziku (pika - munja, bljesak + don - bum! tres!) kojom se označava sav onaj užas što je stvoren udarom prve atomske bombe na grad Hiroshimu 6. kolovoza 1945.


U gradu je bilo oko 200 tisuća ljudi. Unatoč tome što je snaga bombe bila gotovo upola veća od one bačene na Hiroshimu, vjetar ju je odnio podalje od centra grada, te je šteta bila nešto manja. Bomba je eksplodirala iznad industrijske zone, a požarna oluja kao u Hirošimi, nije se dogodila, zbog požarnih brana i brežuljaka koje Hiroshima gotovo i nije sadržavala. Svejedno, poginulo je ukupno oko 70 000 ljudi. Oni koji su se našli unutar zone od jednog kilometra od hipocentra eksplozije, gotovo su odmah ubijeni. U par minuta ubijeno je četrdesetak tisuća ljudi, a broj smrtnih slučajeva ustalio se na nekih 70 000. U sljedećih 5 godina broj se popeo na oko 140 tisuća. Posljedice se osjećaju i danas, no jenjavaju.
U sekundi su nestajale cijele obitelji skupa s imanjima. U potpuni zaborav, jer su nestajali i arhivi o njima.


Ljudi vide snimku testiranja atomske bombe i misle da je to nešto sitno, da te ili odbaci u zid ili sprži bez da osjetiš. Strahotu ne shvaćaju, a inače vole kukati kada slome nokat ili se speku na štednjaku. Gledaju Dnevnik i vide žrtve tsunamija, ili nekog religijskog fanatika koji se raznese bombom u robnoj kući.
A ima i nekih koji se zaista vole puniti osjećajem pravde, kada se deru o osveti u kojoj se, kako zločincima, kako nevinim ljudima, događaju stvari od kojih prosječan građanin kojeg nije briga za patnje koje ga se ne tiču (usporedite njemačke građane i koncentracijske logore iz kojih kulja crni dim, splitsku Loru malo nakon Domovinskog rata, srpske koncentracijske logore po BiH, i slične stvari koje se i danas dogode, redovno skrivene od očiju javnosti) počne povraćati od straha i gađenja.

Postoje ljudi, ima ih podosta čak, koji ne samo da su neutralni prema temi ovog post-a, već ju slave, i ne pada im napamet pomisliti da se radi o zločinu, ovaj put ratnom. Dapače, škrgućući zubima u nečemu što jako dobro opisuje čudna imenica sladostrašće, slave zločin. Cirkus je još i veći kada se u to upletu zahvale ovom ili onom božanstvu ili nekom popratnom natprirodnom dodatku kojeg izmisle, tipa sudbini ili sreći.
Za takve ljude je posve normalno i još bolje, časno, počiniti ratni zločin, ukoliko je, kako to vole reći, za viši cilj. Problem nije u tome što je zločin uvijek zločin, počinjen on da se spasi vagon djece ili da se isti vagon uništi. Kvaka je u tome što ti ljudi imaju problema u glavi, i mrze. Oni žele činiti zločin. Okolnosti su samo opravdanje.

No gdje takve ljude prepoznati? Ima li ih po Internetu? Itekako. Štoviše, broj im se povećava, jer kako taj medij prodire u društvo, tako nailazi na to ljudsko smeće koje tu cvjeta. Naime, Internet je hranjiva otopina za razne vrste organizama, kako ideoloških majmuna, tako i benignih pokreta i memova s mačkama koje leže na računalnoj periferiji.
Smeće isprva nije lako prepoznati. No brzo se mogu povući paralele s običnim životom. Govori mržnje, glorificiranje nasilja (kako nasilje protiv nevinih, tako i nasilje protiv onih koji to nisu, jer je to ista stvar), koketiranje s ideologijama. Često ih se može pronaći na portalima i forumima koji se tiču povijesti, vojske.
Najiskrenije ih smatram onima koji stvari zakuhavaju, te opasnim građanima.

Oni jednostavno mrze. To je zapravo poanta svega. I prođu me trnci kad se sjetim koliko takvih radi na mjestima koja imaju utjecaj. No onda se zapitam - kako se točno dogodi transformacija od dječaka koji voli trčati po parku, do službenika tobožnjeg "reda" koji čovjeka baci na pod i čizmom mu, u zločinačkoj strasti, mlati lice i rebra, znajući da će za to dobiti pohvalu od nadređenog, a usput dobije i ispriku ministra vanjskih poslova države iz koje potčinjeni stiže, zbog "neugodnosti", valjda zato jer je uprljao čizmu krvlju.

Danas sam gledao emisiju o Vladi Gotovcu, čovjeku kojeg je gotovo samo status intelektualca spasio da u SFRJ ne prođe u komadima kao anatomski preparat na fakultetu, nakon obrade brkatih "komunista", a u novostvorenoj Republici Hrvatskoj kao organska šupljina u betonu temelja novogradnje nekog tajkuna nakon slične obrade od strane prosječnog majmuna izbrijane glave koji u sunčanim naočalama povremeno čuva članove vlade, a doma ponekad siluje ženu. Gotovac Čovjek po svemu sudeći nije mrzio. Svog na sreću, neuspjelog atentatora, Tomislava Brzovića, samo je žalio, skupa s onima koji su budali isprali mozak.
A gdje je to zadojeno atentatorsko smeće danas? To smeće koje je vikalo da je ustaša i da će "svih pobiti", tipičan prototip tuđmanovske politike glorificiranja vojske i skrivanja mračnih tajni (for the greater cause), koje nikada nije procesirano, sada djeluje u Hrvatskoj vojsci na višem položaju nego onda. Bar je tako u zadnjim člancima na Internetu. Pozdrav, ironijo!
Eto, imamo opasnu osobu na položaju, koja radi u vojsci, moguće čak i s kadetima, i prenosi im revno svoja znanja. Bravo za našu vojsku. Dodajte tome to da je odrasla na nasilnim videoigrama i filmovima i pomislite što bi se dogodilo da krene novi rat. Mala pomoć - Irak, Palestina.



U Nagasakiju je bilo itekako puno takvih gadova. Na izvoz. Japan je bio indoktriniran fašističkim idejama. Hrpa mladih, indoktriniranih ljudi spremnih nekome piti krv nakon što ga probode bajunetom. Utopljeni u ideološku masu, poput partizana koji su zaslužni za Bleiburg i cijeli niz jama.
No bilo je i razumnih ljudi koji su proklinjali rat, militarizaciju i sve to skupa. Svega je bilo.
Što imaju zajedničko? Svi su nestali. Jedan golemi melting pot. Što je najstrašnije, taj izraz uporabljen u doslovnom smislu, potpuno je točan.

Sjetite se kako boli kad se opečete na štednjaku ili udarite glavom u ormarić.
Sada zamislite dvoje ljudi koje jako volite. Baku, oca, majku, sestru, curu, dečka, sina, kćer... I sad zamislite da netko dođe i let-lampom im spali oči i zatim ih nakratko gurne u vruće ulje, dok vrište u posvemašnjem očaju i agoniji stravične boli opeklina. Zatim ih polije benzinom i zapali, šutirajući ih i lomeći im rebra i sagorene vratove, dok grcaju u zadnjim mukama prije nego li im se ugasi svijest, još jedva osjećajući kako stežu jednako ozlijeđenog bližnjeg, znajući da isto tako nevjerojatno pati i da će vrlo brzo umrijeti. Ne mogu disati, ne mogu ni plakati, jer su im spaljena lica.

I na kraju ostane ovo.


Sablažnjavate se nad mojim rječnikom? "Nisi trebao toliko ... grafički..."?
Bio bih najsretniji kada bi vam ovo uništilo dan, i natjeralo vas da razmišljate. Najiskrenije se to nadam, jer ako sve pročitate, a onda veselo otklikate na youtube, gledati kako pas kaka po bebi, niste baš ni ljudi.



I za kraj, pogledajte ovaj isječak. Za bolji učinak, zamislite na mjestu zapaljenih nekog svog. I svakako upalite zvučnike.
Poprilično realno opisuje, iako s, koliko god vam to zvučalo nevjerojatno, umanjenom strahotom, ono što se dogodi ljudima koji imaju tu nesreću da se ne nađu iza nekog zida.




I onda se usudite reći da biste to ikome poželjeli.

- 04:02 - gurni glavu kroz monitor (8) - snimi - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< kolovoz, 2009 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

interferencija on/off

Ovaj blog je čuvao Frank. Frank je deložiran prije par mjeseci. Ako imate utočište, Frank će vam biti zahvalan.

zapamtite!

Copyright © endimion17.blog.hr 2005-2006-2007-2008-2009-2010-2011-2012-2013.

Sva prava pridržana.