10.07.2009., petak
Nikola, sretan ti rođendan!
|
Na današnji dan, prije 153 godine, u selu Smiljan, rođen je čovjek koji je jedan od najzaslužnijih ljudi za svima dostupan sustav prijenosa izmjenične električne struje - Nikola Tesla. Više o Nikolinom životu možete pročitati na engleskoj Wikipediji, koja je zaista dobro sredila stvar. Oni koji su u mogućnosti mogli bi ovih dana i otići do zagrebačkog Tehničkog muzeja, te pogledati stalni postav u kojem mogu uživo vidjeti kako rade neki eksperimentalni i demonstracijski uređaji koje je izumio. S početnim raspadom Jugoslavije, u doba hvatanja streljiva za obranu i oštenja noževa za ratne zločine, zamrlo je i zanimanje ljudi za život ovog genijalnog izumitelja. Seljačine su ga odmah prozvale "najobičnijim Srbinom i četnikom" i minirale mu kip u Lici. Zbog svega toga ga prosječni čovjek prestaje spominjati "da ne bi talasao" (ime države i službeni jezik su se promijenili, razmišljanje nikada). Frustrirani, nacionalistički orijentirani akademski građani su mu jednim dijelom gušili spomen na srpsko podrijetlo i veličali hrvatsko, a drugi ga gušili u potpunosti, kao da čovjeka uopće nije ni bilo. Oni koji su ga ostali poštovati, polarizirali su se na: znanstveno nastrojene, koji razumiju njegov rad, i one koji njegove izume koriste za promidžbu pseudoznanosti i ne razumiju ni osnove pojava kojima se čovjek bavio. Ovi potonji su glasni, i zato se ovi prvi ne ističu. No ni jednih ni drugih baš i nema, a naš prosječni Ivan Horvat priklanja se ovim drugima, mistificirajući genijalca. Država nam se slabo potrudila da se vrati zanimanje koje je vladalo u doba "narodne tehnike", kada se mladež bez današnjeg straha od izrugivanja bavila amaterskim projektima vezanim uz najrazličitije znanosti. Danas je drugo vrijeme: vrijeme kada je važnije besprijekorno izgledati, i biti u tijeku s događanjima na "sceni". (tragično, "scena" je postala sinonim za scenu poznatih osoba ilitiga "celebrityja", kako se bastardiziranom imenicom označava taj uglavnom ljudski kal) To pogoduje državi, jer dok je narod zabavljen time što je netko jeo, koju je torbu kupio i kakvu knjigu izdao, kada je išao na wc i što misli o tangama, ne misli o problemima u državi. Našu "državu znanja", koja poput mamuta u katranskoj jami tone u glupost na svim razinama, čemu pogoduje kler koji joj skače po glavi, populariziranje prave znanosti ne zanima previše. Svi pokušaji su stidljivi, a najveće stvari su novčani izdatci mladim i perspektivnim ljudima, koji su ionako slabo medijski popraćeni, i to onda kada je potrebno skupiti političke bodove. Jednostavno - znanost u Hrvatskoj nije cool, ni službeno, ni u narodu. Čudno je baviti se njome, čudno i često sramotno. "Ne donosi novac, što će ti to???" - često se čuje. I zato uopće nije nevjerojatno da se makar gradske vlade ne sjete promovirati stvari koje su dugoročno isplative, već ulažu u trgovinu, trgovine, zemljišta, sve ono što kratkoročno ostvaruje lokalni profit. Zašto bi se popularizirala znanost, ako trenutnoj vlasti neće donijeti ništa dobrog, već eventualno sljedećoj i kasnijima? Znaju da kradu, znaju da im se stolica drma, pa se zato ne trude. Prije par godina sam se sjetio kako bi bilo dobro da se recimo na dan rođenja Nikole Tesle, organizira koncert popularne glazbe iz Nikolinog najinventivnijeg razdoblja, uz obvezne šetače obučene u "odjeću za grad". Makar puštanje preko razglasa, ako već nema umjetnika. Nešto kao varaždinski Špancirfest, ali diljem države, u kojem bi sudjelovao tko god želi. Sve volonterski, bez velikih proračuna. Profitirali bi i znanstvenici i umjetnici. Koncert bi, dakako, bio tek sporedna stvar, jer bi služio kao podloga za predavanja o Nikoli Tesli, njegovim izumima, elektromagnetizmu, uz naravno, povremena paljenja velikih Teslinih zračnih transformatora (vidi sliku). Cijena takvih događaja (namjerno ih ne zovem eventima, jer pljujem na uvlačenje te imenice u hrvatski jezik) bila bi mačji kašalj, jer bi usmjereno sudjelovali građani-volonteri uz pomoć ljudi od struke. I tako bi imali pravi ugođaj s početka stoljeća, uz glazbu i velike Tesline zračne transformatore koji paraju zrak na velikim gradskim površinama, a prolaznicima, najobičnijim građanima, bilo bi omogućeno proširivanje vidika. Djeca, koja bi to vidjela, dobila bi zanimaciju, te bi se dugoročno poboljšao broj ljudi u znanosti. Veselje zbog visokonaponskih pražnjenja = više studenata na prirodnim fakultetima. Dokazano. Ali daleko smo mi od toga. Import-drpi-eksport. To je za sada najvažnije. Da je Nikola živ, umro bi od srama gledajući nam stanje u državi. Tako da mu moj članak baš i nije neki rođendanski dar. Eto, bolji nisam mogao nabaviti.
|
