04.09.2008., četvrtak
Smak svijeta FTW
 Sjećam se kada sam kao osnovnoškolac, tamo u petom ili šestom razredu počeo otkrivati znanstveni odjel naše knjižnice. Tada je još bila na starom mjestu, tek se kasnije premjestila izvan užeg centra. Bila je jedna knjiga u kojoj je bilo dosta materijala o sudaračima čestica, pisana... mislim 70-ih.Sudarači koji su danas "stariji" bili su u njoj tek spomen budućnosti. "Ono što tek dolazi i što će polučiti super rezultate". I onda sam razmišljao o tome što će biti u budućnosti, s kolikim energijama će ti ogromni strojevi raspolagati i što će se sve događati u toj cijevi. Tada je to bio san. A evo, danas više nije san nego je stvarnost. Large Hadron Collider znan još kao LHC. Prevedeno, veliki hadronski sudarač (ali ne i VHS ;)). Što je to uopće? To je ogromni stroj koji u visokom vakuumu svoje kružne cijevi (koja, usput rečeno, prelazi francusko-švicarsku granicu na par mjesta) duge 27 kilometara ubrzava i sudara zrake protona. Stroj ima preko 1600 supravodljivih magneta koji rade na temperaturi od niti dva kelvina. Zrake se prvo moraju pripremiti, a to radi hrpa sustava koja sićušnu količinu vodika ionizira i ubrzava na 50 MeV, zatim 1.4 GeV, 26 GeV, pa na 450 GeV. Nakon toga se ubacuju u glavnu cijev gdje im se energija diže na 7 teraelektronvolti. Sudar dva takva protona ima energiju od 14 TeV. Zatim se protoni tijekom dana sudaraju na četiri mjesta u cijevi, pri čemu nastaju razne egzotične čestice, koje odlaze u detektore. U tim reakcijama energija se izravno pretvara u tvar. Sjećam se jedne usporedbe koja kaže da je to identično gađanju prozora ciglom koja, umjesto da prozor razbije u krhotine, odbije se i na mjestu sudara nastane i razleti se brdo kokoši. Usporedba je odlična. Osim protona, ovaj sudarač će koristiti i ione olova na 2.76 TeV energije. To i nisu neki preveliki iznosi energija u svakodnevnom životu, ali sjetite se da ih u ovom stroju nose čestice za kojih je i atom velik kao što je ogromni nogometni stadion velik za nogometnu loptu. Toliko energije upakirano u tako sićušne komadiće tvari... E to je strava. I... gdje je tema iz naslova? :) Kvaka je u tome što je Internet još jednom poslužio za širenje panike. I to ide jako dobro. Desetog ovog mjeseca, LHC će početi s prvim sudaranjima. Možda nastanu i vrlo sićušne crne rupe. Već se našlo par bukača koji tvrde da će one, progutati Zemlju. Neće. :D Čestice u LHC-u i čestice koje stižu iz svemira, bombardirajući nam atmosferu mogle bi se usporediti s muhom koja lupka po prozorskom staklu i kuglom za rušenje kuće koja sravni cijeli zid, a kamoli prozor. Ovo što će činiti LHC, već se odvija u prirodi na puno većim skalama, samo što će sada biti kontrolirano. Moći će se izvući korisniji podatci. Crne rupe, ako se i stvaraju, stvaraju se već u našoj atmosferi i tamo isparavaju. Kada bi nekim čudom i preživjele, trebalo bi stvarno jako puno vremena dok bi narasle na opasne veličine. Je li zanimljivije živjeti u strahu od LHC-a ili u nadi da će ti pokusi pomoći pri testiranju raznih teorija, a možda i naći famozni Higgsov bozon, česticu koja tvari daje masu? Paranoici po kojima bi još uvijek bili na stablu i jeli plodove, kažu: "U strahu." A vi? :) Noviji internetski fenomen. Za više informacija, pogledajte ovdje. Odvalio sam se sinoć. :D |
