Jedem ja prekjučer večeru (twas sufficient, thank you) i okrenem na Novu, kad tamo HRF čiji genitiv naši vrli novinari obožavaju izgovarati kao "hrvatskog radijskog festivala".
I prijatelja i mene su taj dan ispizdile reklame za taj događaj.
Pardon, event.
Začudilo me kako to da HRF prenosi Nova, a ne HRT, ali ajde OK, dobro je i ovako. Malo promjene.
I tako jedem ja svoju suficijentnu večeru, kad ono najava za E.T.
Wow, koliko njih nisam čuo, nisam ni pojma imao da još postoje. Aj baš me zanima na što to sad sliči.
Kad ono krene nekakva... cajka? Ma nemam se što sramiti. Evo jasno i glasno - cajka.
Nije hardcore kao one koje žare i pale srpskim televizijama (navodno se kaže srbijanskim, zaboli me), ali to ne zvuči kao E.T. Zvuči kao trash od Colonije prošaran Magazinom. Ono na što se drmusaju pijani seljančići sa spljoštenom kosom i geliranim šiškama.
E.T.-ja se sjećam kao banda koji je skupa s Vannom u Hrvatsku hrabro unosio dašak onoga čim se svijet prejedao krajem 80-ih i početkom 90-ih, a to je ona neka mješavina hip-hopa, dancea, elektronike... Nisam baš vičan kategoriziranju glazbe, ali znate na što mislim. Hrvatska se glazbena scena zbog Domovinskog rata dosta unazadila, već unazađena kakva je bila (čast iznimkama), a ovi su svjetlali obraz.
I sad ih vidim kako cupkaju? Harmonika?
Jebate pas i konj.
Kako je to spojivo s njihovom ulogom s početka 90-ih? Boytronic? Ma koji Boytronic, ovo tako smrdi na Huljića. Ruke u zrak i opa, ajmoooo!
Razočaran sam.
Pitam se imam li negdje među starim stvarima još audiokazeta od E.T.-ja (nisam ih slušao). Možda ih ritualno zalijem benzinom i zapalim.
|