e-mail (kojeg nažalost rijetko provjeravam)



Utemeljeno 24.05.2005. u 15:38
(optimizirano za Mozillu Firefox)

29.05.2008., četvrtak

Hedviga Golik

Sjećate se kada se prije nekih pola mjeseca razmahala vijest o ženi koja je nekih 35 godina bila mrtva u svom stanu? Neki su već i zaboravili, neki nisu ni čuli. No svijet je čuo.
Malo sam razmišljao. Hedviga Golik sebi je napravila čaj i sjela u naslonjač pred televizor davne 1973. godine. I onda je umrla. Kako i zašto? Nitko ne zna. Koliko sam pohvatao iz medija, nađena je umotana u nekakvu deku.

Koliko je trebalo dok joj šalica čaja nije isparila u zrak? Je li njen crno-bijeli televizor bio upaljen? Ako jest, koliko je godina radio i pokazivao Hedvigi ono što propušta sjedeći u naslonjaču? Koliko je trebalo dok joj moljci nisu pojeli svu odjeću i deku? Zašto se uopće pokrila dekom, zašto nije zatvorila prozore? Jesu li se prozori nakon par godina sami otvorili? Možda su bili pritvoreni?
Što se događalo u tom stanu tijekom 35 godina? Kako stan uopće izgleda nakon toliko vremena? Pun paukovih mreža? Gnijezda i ptica? Biljaka koje su kao sjemenke, ušle u stan? Bršljan? Omanje stablo?
Osjetljiva pitanja? Možda. Nekima.

35 okreta Zemlje oko Sunca. Gotovo 13 tisuća dana - trinaest tisuća izlazaka i zalazaka Sunca.
35 proljeća, ljeta, jeseni i zima.
Stotine mrazeva i sparina, naleta lišća, snijega i kiše. Deseci smjena političkih sustava, smjena države, rat.
Stotine tisuća ljudi umrle, nešto manje rođeno.

Sve je to prolazilo. Mode su se mijenjale, kao i glazba. Pokreti nastajali i nestajali. Frizure koje su nekad nekog činile poželjnim, postajale su frizure za one u specijalnim ustanovama.
Želje su gorjele i gasnule, ljubavi se rađale i umirale.
No na zadnjem katu u potkrovlju, u naslonjaču, sjedila je žena pred televizorom sa šalicom u kojoj više nije bilo čaja.
Ono što je najčudnije kod svega, ono što izaziva neki gotovo sablasni osjećaj je činjenica da Hedviga Golik sigurno nije mogla imati pojma da će 35 godina nakon što je sjela u taj naslonjač popiti čaj i možda pogledati neku emisiju na TV Zagrebu, vijest o njenoj sudbini prohujati cijelim planetom putem elektrona i fotona kroz kabele preko noći. Vijest je prenio CNN, BBC i izašla je po svim novinama, svugdje.

I tako se naša sugrađanka, iako tako otprilike postavši besmrtna, pretvorila u zanimljivost kakvu bi na zadnjoj strani napisala neka dnevna novina. Hedvigu Golik nikad nećemo upoznati više nego što o njoj znamo iz priča. Stvorit će se razni urbani mitovi i iskrivljenja činjenica (možda ih i ja u ovom članku nesvjesno prenosim), no oni koji su za priču čuli, neće je zaboraviti. I to nije loše. Podsjeća na ono što se u seriji "Tko živ, tko mrtav" dogodilo glavnoj junakinji, kada ju je sa zemljom sravnila zahodska daska koja je pala s deorbitirajućeg Mira.

"Ah, ti si ona koju je pogodila zahodska daska. Sjećam se."
"Ah, ti si ona koja je 35 godina bila mrtva u stanu. Sjećam se."


Baš se mislim bih li i ja volio završiti kao kuriozitet.
Hrvatski mladić pao u vulkan.
Je li dovoljno zvučno? (brrr, prilikom editiranja članka sjetio sam se da to s vulkanom ima veze s temom ovog bloga. uf.)
Priču o Hedvigi pričat će se godinama, a spomenut će se možda jednog dana i kao rekord. Oni koji su sada djeca, možda se toga jednog dana sjete i ispričaju to svojoj djeci. Čudno. Pretvoriti se u zanimljivost. No svakako bolje od padanja u zaborav, a ovaj članak pomaže tom cilju.



Priča o Hedvigi imala je toliki utjecaj da joj je i posvećena pjesma na blogu sarahsusannawood.
Autorica mi je prije nekih tjedan dana dopustila objavljivanje.


Hedviga Golik

Not many people in Pilot Point have heard of Zagreb
or maybe more than I expect
but certainly not of Hedviga Golik
Hedviga Golik with the light brown hair
or the gray or blue
with fishnets and cigarettes
Hedviga Golik the librarian
or the lady with the cats
Hedviga Golik the Saint
or the shrew
Hedviga Golik the Bohemian
or the woman with a jillion kids
Hedviga Golik with the lovely husband
or the bastard from Syberia
Who knows

Hedviga Golik in her bed
the skeleton
with flies or bees or butterflies
for visitors
the wind through the open windows
for 35
Croatian winters


Zapitaš se koliko ih još ima? Koliko je još Hedviga u Hrvatskoj koje leže na podu svoje kuhinje s receptom za kolač iz nekog lista iz ... 1967.?
Koliko je ljudi koji su neke davne 1983., da se podsjete mladosti, stavili ploču s Beatlesima i išli popraviti cijev u podrumu i nikad se nisu vratili, a nitko ih ne zna?
Koliko je ljudi koji su se ubili, a koji desetljećima leže u nekom stanu, baraci, a mi svaki dan prolazimo kraj njih nesvjesni da su ikad postojali?
Ima ih. Njihova tijela u ovom trenu negdje jesu i čekaju. Kao ona žena koju su neki dan pronašli nakon 15 godina, a o kojoj znamo još i manje.

Nemojte dopuštati da se to dogodi. Zovite one s kojima se dugo niste čuli. A kada ulazite u napuštene i zatvorene zgrade, pripazite... jer nikad ne znaš.

- 20:00 - gurni glavu kroz monitor (8) - snimi - #

14.05.2008., srijeda

Ovo me neki dan streslo.


To je upozorenje na jednom dizalu negdje u Švedskoj. Možda je na prvi pogled komično, ali promislite kako je ovo užasna, bolna i panična smrt.
Prokleta mala dizala bez vrata...

- 16:53 - gurni glavu kroz monitor (19) - snimi - #

10.05.2008., subota

Jedan citat.

Postoji nešto što se zove patološki skepticizam AKA pseudoskepticizam. On je velika smetnja. Ovaj citat opisuje zdravi, znanstveni skepticizam.

Over 30 years of genuine interest in the paranormal, I have applied the tools of scientific method and skepticism: expecting and evaluating evidence. Not cynicism, but a healthy skepticism. Not disbelief, but a reluctance to belief without substance.
Some believers accuse skeptics of having nothing left but a dull, cold, scientific world. I am left with only art, music, literature, theatre, the magnificence of nature, mathematics, the human spirit, sex, the cosmos, friendship, history, science, imagination, dreams, oceans, mountains, love and the wonder of birth. That’ll do me.

Lynne Kelly


Da, postoji razlika između nevjerovanja i nedostatka vjerovanja u ono za što ne postoje dokazi. Prvo je iracionalno, drugo nije.
Ponekad je teško razlučiti zdravi, humorom prošarani znanstveni skepticizam, od pseudoskepticizma. Potonjeg se treba čuvati jer je on jedna od najgorih stvari s kojom se može suočiti razumni čovjek. I sâm izrazito pazim na to, kako na blogu, tako i u RL-u.
Jedna od najzanimljivijih stvari vezana za razumno traganje za istinom je činjenica da believeri koji se tripaju dogmama, često ne vide ništa osim pseudoskepticizma koji ponekad zna niknuti kao korov. Ponekad čak i ne žele vidjeti, zato jer su protiv skepticizma nemoćni. Lakše je zatvoriti oči i uši i vikati: "LALALA!"


Stvarno jest.

ps: ispričavam se što se ne bavim blog(-ovima), u zadnje vrijeme nemam toliko vremena.

- 15:07 - gurni glavu kroz monitor (6) - snimi - #

06.05.2008., utorak

Pomoć za žrtve Nargisa


Ciklon Nargis 1. svibnja 2008. kategorija 4 po Saffir-Simpsonovoj ljestvici



Broj poginulih je veći od 22 tisuće, najmanje 41 tisuća se smatra nestalima, a milijuni su ostali ozlijeđeni i bez domova. Brojevi rastu, a ovo se pretvara u sve veću stravu, pa pomozite na barem jedan od sljedećih načina:


1) pozivom na broj telefona:
060 60 20 90
(6,82 kn + PDV)


2) uplaćivanjem novca na žiro-račun u Zagrebačkoj banci:
2340009-1511555516
(poziv na broj 16)


3) uplaćivanjem novca na žiro-račun Hrvatskog Caritasa kod PBZ:
2340009-1100080340
(poziv na broj 658)


4) pozivom na broj telefona Hrvatskog Caritasa
060 9010
(6,10kn)


5) uplaćivanjem novca na UNICEF-ov žiro račun:
2360000-1500124852
(poziv na broj 862-01)


6) donacijom putem Interneta


Ovo nije mala stvar, izbrisana su čitava naselja i bez traga zatrte cijele obitelji.
Jedan poziv, jedan. I to je nešto.

(provjera istinitosti podataka za donacije na dnevnik.hr)

- 22:15 - gurni glavu kroz monitor (3) - snimi - #

05.05.2008., ponedjeljak

Još malo ludih ruskih pokušaja


Vidio sam ovaj članak, pa sam odlučio da je bolje napisati odgovor, nego pisati komentar od pola kilometra.

Radi se o lupetanju s online izdanja Pravde za koje sam siguran da će se raširiti "katoličkim siteovima", iako je u Rusiji mahom više ortodoksnih kršćana. Ali nema veze, glavno da smo svi kršćani, imbecilni budisti i muslimani nas ne zanimaju. Glavno da su kršćani skupa i jednaki, makar su rimokatolici jednakiji. ;)

Članak je hrpa poluistina i laži. Istina je da molitva, ako je iskrena, smanjuje stres i tako pogoduje organizmu. Na istom principu se pojavljuju efekti kod duboke meditacije. To stoji.
No to s dubokom smirenošću se može dogoditi samo kod dobro istreniranih ljudi koji iskreno mole, ne i kod ljudi koji samo izgovaraju riječi i očekuju neku magiju koje nema. Ako netko govori Očenaš i očekuje nešto specijalno, to specijalno neće doći.

Članak nadalje govori da je taj neki profesor Valery Slezin dokazao da se tijekom molitve isključuje korteks. Dakle kora velikog mozga. Laže. Sasvim je moguće da mu se smanji aktivnost, ali da se isključi? Da prestane svaka aktivnost? Ne. To je laž.
Tu su nam sva sjećanja. Ako njega isključimo, ne sjećamo se više ni riječi molitve. Više se ne sjećamo ni sebe. Sve ono što nas čini cjelokupnom osobom, nalazi se u korteksu, i isključiti korteks bilo bi pogubno za čovjeka. Osim toga, to je nešto kao narediti malom mozgu da se isključi, pa da izgubimo osjećaj ravnoteže.
Dakle, moguće je smanjiti aktivnost, ali isključiti - NE.

Nadalje, kaže članak:
It is a known fact that diseases are mostly caused by negative situations and offenses that stick in our mind.

Neistina. Većina bolesti zapravo stiže izvana, ili je posljedica mutagena. Virusi, bakterije, više razine ionizirajućeg zračenja, teški metali, teratogene kemikalije i slično. Veze nema s onim kako se osjećamo. Da, jaki stres oslabljuje imunosni sustav, ali to ne znači da će osoba bez stresa (što je opet nezdravo) biti otporna na hepatitis, plutonij ili dioksin.


Prayers may neutralize even radiation.
It is known that after the Chernobyl explosion radiation instruments returned an off-scale reading. However, radiation background was normal near The Archistratigus Michael church that is four kilometers away from reactors.

Hrpa bullshita. Molitva neutralizira radijaciju? A kako, molim vas? Gama foton jurne iz radioaktivne tvari, a vi onako jew-jitsu style potegnete jednu antiradijacijsku molitvu. Morate to reći brzo, jer foton ide brzinom c.

-Pazi, Mirko, roj visokoenergetskih alfa čestica!
-Hvala, Slavko!


Je li potrebno stalno brzo mljeti molitvu, ili je dovoljno reći jednu pa da dobijete nekakav antiradijacijski štit, što li?

A to hoće li instrument pokazati količinu radijacije izvan skale ovisi o tome koliko je blizu izvoru zračenja, i ovisi o podjeljku na skali. Ako je kalibracija na milirentgene, a maksimum očitanja 0.1 rentgen, sigurno je da će se vrijednost od 100 rentgena na skali pokazati kao maksimum. I naravno, ako brojač mjeri alfa čestice, gama zračenje neće očitavati.
Tijekom katastrofe u Černobilu, instrumenti su pokazivali najjače vrijednosti (desetci kilorentgena i više) samo u najvećoj blizini grotla raznesenog reaktora. Izvan elektrane, vrijednosti su bile niže i heterogeno raspodijeljene, jer je radioaktivne čestice nosio oblak koji se ne širi koncentrično nego kao dim običnog požara.
Sasvim je moguće da je isprva 4 kilometra od reaktora razina radijacije bila normalna. Oblak se nije gibao brzinom svjetla nego mu je trebalo vremena da se raširi. Osim toga, ako zatvoriš vrata crkve, oblak će teže ući. No tko zna što su oni i gdje mjerili i jesu li uopće mjerili.


St. Petersburg scientists confirmed by experiments that the holy water, the sign of the cross and ringing of church bells may be healing as well. That is why, in Russia the bells were constantly ringing during epidemics.

Aha, da. I dokazali su da je Marija bila djevica. Izravnim vaginalnim pregledom. Lažu? Nemoguće, oni su znanstvenici. Znaju što rade. ;)
Teški bullshit, naravno. No zanimljiv je kontekst.
Dokazali su da je možda ljekovito. "May be healing as well". Dobro, jesu li dokazali da je ljekovito ili nije? Dokazali su da je možda ljekovito. Baš fino.

Super neki znanstvenici, kad dokazuju "možda". Dao bih im povišicu, tako da mogu krenuti na druge znanstvene radove. Recimo da dokažu da su mravi "možda" visokointeligentna civilizacija koja namjerava pobiti ljude, a iz nekog razloga je neotporna na sadržaj boce običnog Pipsa. Ili da dokažu da postoji mogućnost da vas pogodi munja ako ste 10 km od olujnog oblaka.
Zvona su se zvonila zato jer se vjerovalo da će odagnati zloduhe koji tobože donose bolesti. Zlodusi su zli, a kao što znamo, svaki pravi kršćanin voli zvuk zvona (zato su svi oni kojima smeta polusatno DING-DONG 50 m od stana jugonostalgičarska komunjarska marva koju treba u logor), jer dolazi sa Crkve, a a sve što dolazi sa Crkve je dobro, pa stoga znači da je zvuk zvona dobar, a dobro tjera zlo, pa će otjerati i zloduha. Kako su pametni bili, zar ne?

A onda je došao Louis Pasteur i otkrio da su bolesti rezultat infekcije mikrooganizmima i praznovjerna lupetanja su utihnula, osim tamo po vukojebinama, gdje se i danas zvoni kad je bolest ili kad sijevaju munje.


The ultrasound range of bell ringing kills viruses of flue, jaundice and typhus: proteins of viruses curl and carry no infection, said Angelina Malakhovskaya. The sign of cross is even more effective, it kills pathogenic microbes (colon bacillus and staphylococci) not only in tap water, but also in rivers and lakes. It is even more efficient than modern disinfecting devices of electromagnetic radiation.

Jao, koliko sranja. Ma da se i jedna od ovih stvari dokaže, bila bi ravna izvođenju biblijskog čuda. I ne bi izašla u online izdanju ruske Pravde, nego bi izašla u Scienceu, Natureu, slušali bi o tome na vijestima.

Ali ništa. Nema ništa, zato jer je samo hrpa dobro poznatog ruskog sranja.

Ne čudi me ovo. Rusi su odavno postali poznati po lažima koja im cure sa sveučilišta. Nekoć jedna od obrazovnih sila, Rusija je danas postala poznata po preudoznanstvenicima uvaljenima u sveučilišta, gdje primaju lijepe plaće i lupetaju gluposti, daju intervjue medijima koji od toga stvaraju urbane mitove i priče koje se zaborave nakon par dana. Zašto? Otkud ja znam, ja samo komentiram.

- 11:18 - gurni glavu kroz monitor (4) - snimi - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

interferencija on/off

Ovaj blog je čuvao Frank. Frank je deložiran prije par mjeseci. Ako imate utočište, Frank će vam biti zahvalan.

zapamtite!

Copyright © endimion17.blog.hr 2005-2006-2007-2008-2009-2010-2011-2012-2013.

Sva prava pridržana.