|
evo me natrag! wiii...mogu samo rec da me najvise potakao na povratak komentar ivone aka fetusić. tnx...bas si zlato. =)
i vidim da ima par ljudi koji me vec duze vrijeme moljakaju za nastavak price. paa bas me boli briga sta vecina ne cita, ja cu pisati za one koji citaju. belj belj.
i jedna napomena svima koji citaju - nemojte da vas u buduce zbune neki djelovi price...tema je fan fikcija na naruto i avatar (nekakakv krizanac izmedju, haha) pa ima i nadprirodnih elemenata. uzivajte!
Sve je bilo neobično toga dana. Ptice su nekako življe pjevale a sunce je u svom zalazu žarilo jače nego u podne toga dana.
,,Heej ti!,, začuo se glas u daljini.
Yakashi se okrenuo i ugledao onog istog dječaka kako trči prema njemu. Isti tren mu je kroz glavu prošla pomisao ,,Zar opet?,, Vjerujući da mu se sprema nevolja ili kakva tučnjava postavio se u obrambeni položaj očekujući udarac negdje na svom tijelu. Čvrsto je zažmirio i čekao...ali ništa. Polako je otvorio oči i ugledao dječaka kako stoji ispred njega.
,,Što je s tobom?,,
Yakashi je i dalje stajao zbunjen čekajući da se nešto desi.
,,Zar ti stvarno misliš da ću te ja udariti?,,
,,Da..valjda...,, promucao je Yakashi.
,,Zašto bi pomislio tako nešto?,,
,,Pa ja...znaš...većina ljudi se odnosi tako prema meni...,,
,,Ja nisam većina. Daj spusti ruke već jednom, hoćeš li? Pokušavam se samo upoznati s tobom,,
Yakashi bojažljivo sputi ruke i uspravi se. Uhvatio se opet kako zuri u dječakove oči. Toliko su ga obuzele da nije vidio ništa osim njih.
,,Ja sam Kyno!,, reče dječak pružajući mu ruku. Yakashi pogleda u njegovu ruku i promuca: ,,Ja...ja sam Yakashi.,,
,,Pa drago mi je Yakashi. Nadam se da ćemo se bolje upoznati ovih dana.,,
,,Da. I ja.,, Yakashi je napokon osjetio olakšanje. Nekako je u sebi znao da mu može vjerovati. Za njega je ovo prijateljstvo predstavljalo svijetlo u mraku koje će ga napokon izvući iz te kolotečine i usamljenosti u kojoj se tako dugo nalazi.
,,Gdje stanuješ?,,
,,Dvije ulice odavdje...iako...nisam baš siguran gdje je točno moja ulica..ne snalazim se baš najbolje. Sve je još novo za mene,, posramljeno odgovori Yakashi.
,,Ma nema problema. Ja ću te otpratiti do kuće. Poznajem svaki kutak grada pošto živim ovdje dosta dugo.,,
,,Hvala ti puno.,,
,,Nego, reci mi, odakle si došao i zašto si se doselio baš ovdje?,,
,,U životu sam bio na toliko puno mjesta i u toliko puno gradova da ni sam više ne znam odakle sam. Moj otac jednostavno ima takav posao da se moramo stalno seliti iz mjesta u mjesto.,,
,,A tvoja majka? Ona nije došla s vama?,,
,,Ona je umrla...,,
,,Joj, jako mi je žao. Nisam htjeo vrijeđati stvarno. Žao mi je.,,
,,Sve je u redu. Nisam je nikada ni upoznao tako da ni sam neznam da li mi fali ili ne.,,
,,Joj. Oprosti još jednom... Vjerujem da ti je onda barem s ocem lijepo provoditi vrijeme, pošto putujete mnogo. Vjerovatno ste vidjeli mnogo stvari.,,
,,Mjesta da...ali njega nikako ne viđam. Njegov posao je prezahtjevan, on nema vremena za mene.,,
Kyna obuze tuga radi Yakashija. Dosada nije u životu vidjeo nekoga tko toliko pati a tako je mlad. Mislio je do sada da je život samo zabava i smijeh sa prijateljima, a nije mu ni na kraj pameti bilo da na svijetu postoje i ljudi, njegovi vršnjaci, koji se suočavaju sa ogromnim problemima i patnjama u svom životu.
,,Ja vjerujem da je ovo tvoja kuća,,
,,Da. Tu smo. Hvala ti još jednom što si me dopratio. Bez tebe bi lutao vjerovatno negdje po ulicama tražeći put do kuće.,,
,,Ma ništa. Stvarno, ne trebaš mi zahvaljivati radi toga. Bilo mi je drago upoznati te.,,
,,I meni tebe.,,
,,Paa..onda se valjda vidimo sutra u školi.,,
,,Da. Sutra.,,
Kyno se okrene i polako krene prema svojoj kući. Prije nego je ušao u stan Yakashi začuje povik iza sebe.
,,Hej!,,
Yakashi se okrene.
,,Drži se! Sve će biti u redu, vidjet ćeš!,, dovikne mu Kyno.
Yakashi se nasmiješi i uđe u kuću te tiho promuca ,,Da bar...,,
|
