ponedjeljak, 17.12.2012.
STROJ
sve to fino izgleda,
al fali tu greška,
topla greška
koja biva art
nedjelja, 16.12.2012.
TEORIJA TAME
Buljim ispred žarkog monitora, nekad mi se učini ko da sam u njemu. Mrak je svuda naokolo, jer je noć, a on je jedini izvor svijetla u sobi. Sama. Nema više njegovih i njihovih mini zvukova skajpa, koji su mi svakim enterom govorili da pripadam. Bar nečemu, bar nekome, bar nakratko. Sad samo grlo steže dok pokušawam obuzdat naviku. Lošu naviku? Ne znam baš, nije se činila loša u to vrijeme. Jesam li ovisna? Jesam li beznadna? Toliko je puno tražit i ono najmanje? Pitanja, samo pitanja, stalno. Kako ih se riješit? Evo opet pitanje! Nek te obavije tama, to je odgovor. Ne gledaj više ništa osim tame, nek ti se oči toliko priviknu na nju da te i najmanji tračak svijetla zaboli ko igla u oko. Jer...druge nema. Očito. Ljudi se trebaju naviknit na tamu, to im je najbolja prijateljica, kad je jednom spoznaju. Traže li svijetlo, samo će oštetit vid. Jer svijetla nema. U tami oči miruju. A kako su oči prozor u dušu, i duša miruje. U tami. Iz tame smo došli i vratit ćemo se u nju. Zato, čemu ovaj međuboravak? Da doista shvatimo koliko je vrijedan naš predivni mrak. Naše crnilo, naš katran, gdje se svake nade i snovi odmah utope da se ne bi razočarale kad ih rasprši ona odvratna bijelina svijetla. Svijetlo na kraju tunela kažu ljudi... Moja pička, eto šta. Nema svijetla, tunel je beskonačan. Baš kako treba bit.
Zato, kad noć zahladi, kad ulična rasvjeta zakaže i soba vam se zamrači još više, jer ne dolazi kroz prozor ništa, ne palite svijetlo. Samo...budite zahvalni. Jer to je vaša utjeha, to je vaš pokrivač, zagrlite je i neće vam bit hladno. U tome je nastao sav život. Ne postoji teorija velikog praska, samo teorija tame.
Uzima li VAS netko u mraku?
petak, 14.12.2012.
3:33
Suradnika po kurcu znam!
srijeda, 12.12.2012.
shift!
on mene gugla
ja njega
ljubav
moderna ljubav
volim njegove usklicnike kad mi tipka
!!!!!!!!!1
kad me svakim udarcem u tastaturu želi bliže
over and over - revolver
napravit ću stanku
kao stepenice, uske, strme
za jedan korak preskočiti sutra
tužna je pjesma što po igli struže
udari konja, nek zaboli
svejedno je tko se muči
tko zaplače pobjednik
a tko nas uništi
radnik mjeseca
utorak, 11.12.2012.
miris paljevine
hodali smo cijeli dan
zarumenilo mi lice
cesta davno nestala
u staklu vrele izmaglice
vodiš me bez riječi
pjesmu neku pjevaš
sezona je cvjetanja
kaktuse pune prašinom
glumiš trubu ustima
smiješ se kao seljačina
puno očekivanja
a teška pripizdina
trgaš svoju košulju
preko kariranih kocaka
migaš poput lešinara
reži mi kapke
osušit ću se cijela
zaveži moje ruke
ja sam žuta pustinja
ponedjeljak, 10.12.2012.
Popucale oči
pod pritiskom make-up-a
S KRETENIMA - IDIOTIMA
Trudim se jako
ne biti posebna,
a tako bih htjela ...
biti.
Za mene nitko ne valja.
S krivima se okružujem.
I'm creative cat.
Što će reći,
što će pomisliti,
kamufliram se.
Sve umjetnosti,
spojit ću u jednu,
pod maskom
muškog roda.
A nije kompleks.
Nije bitna vanjština,
ali je.
Nije bitno sto ce reći,
ali je.
Previše kritiziram,
suviše mudrujem,
rugam se svima,
pa postajem...
ponekad isprazna.
Evo, i sada se smijem.
S kretenima – idiotima.
sklopka za sve
predivna si dok ležiš
tvoja glava
savršeno sjeda u svaki luk ovala
ruke opuštene, skrivene u toplini
miriše po kiši tvoja dlaka sjajna
dišeš oblikom planine što u jezero pada
divna si, jesi, kad sanak tobom vlada.
skrati svoju kosu
nikud ne putuj
gledaj
oko nas su
nevidljivo
postaje užasom
pune se jastuci
izjedeno perje
izjedeni nokti
izjedena si
apdejtam se
hej, ja sam spirala
gospođa spirala
imam i crvenu vrpcu
što mi sredinu označava
konceptuala
zdrava konceptuala
bez kapitala
HVALA!
nedjelja, 09.12.2012.
gdje su stale rasti
zvižduk udara o stijenu
visoko na litici
oči traže uporište
razdvojeni daljinom
teško ćemo se naći
zakopčaj dobro kaput
kosti nemaju milosti
divlje koze gledaju u strahu
ljulja se trava
ne raste više
neprEMOstivo
pokušaji negledanja potpuno su
propali.
okviri moga sjećanja polako drhte,
u tišini.
osjećam hladnoću na koži,
shvaćam zašto je najveći organ.
konstrukcija obamrlosti
raspala se kao kula od karata,
dovoljno je bilo samo puhnuti.
više nisam sama, osjetim ga svaku večer.
zašto onda stalno
u snu zijevam?
Jebe Mi se Za Blizance
Molim? Molim?
Ne zanimaju me tvoje stavke,
ne rade mi se večeras ispravke.
Previše je za to hladno,
od tebe sve mi zvuči jadno.
Znaj, ti me ne pališ,
uopće mi ne fališ,
da se u drugog možeš pretvorit bar,
dala bih ti sebe onda dar!
P.S. seljačino
P.S. Selj...
PRD!
iZ dUBINE
Zabij utičnicu u mene,
daj mi srž!
DAJ JE!
Gledala sam toliko puta
u hrapave zidove
iza kojih nema ništa.
Plivala uzvodno,
samo da se ne utopim,
kad bi čekala da prođe.
Kopala po
močvarama snova,
samo da se ne utopim,
dok ne prođe.
Lak za nokte po
ranama kapala
da ne mislim da čekanje,
dok prolazi.
Zagrebi duboko,
zadnji ti je put.
I daj zabij je u mene da osjetim
i ja nekad.
you are boring as diarrea
where is older guy on drums?
Budi Dobar
Kutove moga stola ti zatupljuješ,
stalno, stalno, stalno.
Kad se pregrije mehanizam,
misliš da restart pomaže?
U odrazima u mraku oči gledaju
spoznaju o nekim drugim bilježnicama,
koje nisu uvijek na Punishera.
Depozit tvoje nezrelosti osjećam na zdjelici
kad idem otključat tamnicu koja je sazdana
od slijepih miševa.
Za njihovo dobro,
barem.
Ptice Me Ljute
Ne da mi se brojat
koliko puta zamahne
prije nego ispusti
mrvicu sluzi.
Nemaš ništa na sebi?
Ili samo tako izgleda
kroz stakleno oko?
Ne govorim ništa,
stišćem šaku, ali znaj,
i da mogu,
ne bi.
Je, Jebote Pas
To je ono sto je nedostajalo prvi put
Bar mi nije hladno sad
Da
Ljubav
Parfem s drugog kraja svijeta
Čista poezija
nom de plume
Ne znam što odgovorit
Da ne pretjeram
Približit se na prepad
Izgorit
Reć' da mi je hladno
KAD JE TUŠIRAM SAMA
Zadnja kap tople vode
iščezne mi niz obraz.
Izgasila sam tuš,
ali topla voda
ne prestaje curit
niz obraz.
Više nije slatka
ko ona od prije
kad je nisam tuširala
sama.
Too Late
Jesi li u pustinji
kažeš, jaje o' zmije
ne pada mi napamet
što je u tvojoj glavi
Sviđa ti se ono što radim
sviđa ti se ono što ti radim
u ponoć tvoja jakna postaje četiri broja veća
vrati se kuci
sunce samo što nije
petak, 07.12.2012.
...
Ranije ću ustati i kupiti sutra!
CEDEVITA, LIMUNADA, KAKAO I PIVO
Kompilacija, kontemplacija, aura, čok.
Kad sam kod kuce boli me...
Želim više tako što želim manje,
učim se,
Parabola, amfibula, sars, mars.
Danas sam mudra pa mijenjam sebe.
Pijana me pitala, di mi je ticket,
odgovorila sam... idem.
Morfologija, demagogija, Wiesbaden, haše.
duboko unutra toplo je.
Ali smrdi...
četvrtak, 06.12.2012.
Mein guter hund
Ne...
Ovaj put ne jecam.
Ne...
Neka udari grom, neka popucaju zice
neka spusti se slušalica.
Danas sam to napravila,
veliko ko zrno riže,
danas sam to napravila,
i nikad više...
čvrsto sam ga zagrlila,
mirno diše,
samo ovaj put
i nikad više...
i nikad više...
Jutarnja Kav...
Ljuti pogled prelazi
preko zatvorenih vrata,
još nema nikoga u zgradi,
zatvor je prazan za one
koji nisu budni.
Kvaka pod pritiskom leptira puca,
raskrvarila je dlanove,
sretna je...bar malo.
Soba ima četiri zida, on
samo jedan sprijeda
i kroz taj ulazi da bi napravio
svoju jutarnju kav...
-JEL SMIJEM JA? haha
Rošada Pojmovima
Prsni po meni
prospi riječi poput sline što se na vunu hvata.
pogledaj, pa ti si smrznut
silovan od ljudi
Ne razumiješ kurca
a praviš se da je točno
knjigu pročitao nisi
a razumiješ svjetlo svijeta
izbaci svoju čeljust
pokaži oštre zube
probat ces svaki način
iako znaš da pas koji laje ne grize!
Osmijeh Lijepoga
Joooooj, pa kako,
da se uvučem dublje
u tamno carstvo-
mirisno, bez zvukova
i pogleda?
Da nastojanjem ponukam baš sve?
Kad se vratim uvijek oko osmijeha
imam ostatke.
Smijem se, jer se ti smiješ,
ne razumijem, iako ti razumiješ.
Često zijevam, iako mi se ne spava,
vidim da Vi to radite.
Kad Vam dođem, vinete me,
iako ne mogu nikad
tako visoko.
Jel da, da sam lijep?
Strano Tijelo u Njegovom Vratu
Raščlanimo ga,
zajedničkim snagama,
F D# C i sjetni Fis za kraj.
Prost je to faktor,
čestica svjetla,
možda drvo, a možda i metal.
Tko zna,
retorički pitam.
Sekretom sile,
impregniraj cilj i...
šetat češ u snijegu.
Mraz je u porama.
Kubni ili kvadratni,
dimenzija uma,
ni drvo, ni metal već
crna guma.
KRPA NA DUŠNIKU
Ožiljci od stezanja zabole kad puše,
nit koja se prerezala nikad se ne spaja,
unatoč pokušaju.
Zatrčim.
Stanem.
Pa onda opet zatrčim.
Tražim odraz u gumenom ogledalu,
možda je površina previše...
...mat?
transexual translation
Zajedno
Sami
Nitko neće znati
U mraku
Popuštam
Razumjeti me
Nećeš
Možda
Rijetki to mogu
Čekaj
Ne smiji se
Prihvati
Prevedi
Dočekuj
Znaš li kad polazi naš čelični vlak?
Možda se ne vratimo
U mraku
Nitko neće znati
Sami
Zajedno
403 Forbidden
zapisat cu broj na salvetu
zagrnuti se kaputom
niz cestu, niz cestu
jurnut će kožna lopta
smetlari ne znaju posao
trikovi za malu djecu
ni jednu kovanicu vrijedni
završimo ovdje
prihvati to
403 Forbidden
moj je kucni broj.
Convert to Grayscale
Just Convert!
NO!
Interni Inferno
Kako si se srozala
nisko, prenisko,
a gledali smo te kao Boga!
Jadni su oni koji su uspjeli zbog tebe
jedu sebi leđa da ne moraju vidjeti vlastite oči.
Mogla si mi reći;
Istina je, sve je zakurac!
Ali nisi.
Sve je isto, a nije.
lak za kosu izjeda polako
pojedi govno i budi dobra
liži čizme i budi bogata
uvlači se u guzove i budi poznata.
sretno! have a nice day!
Po Rubovima
Dodirujem vodu vrškom prsta
kao da letim iznad nje na zmaju,
iglice hadvaoa me miluju duž lica,
od pljuska nastao je metež.
Skidam majicu jer me stišću grudi,
kako da ih se riješim?
Jedan po jedan, dolaze na naplatu
svi izbačeni gosti iz hotela duhova.
Kad bi me barem zaboravili.
Ruta 66
Prolazi prebrzo jedna te ista priča
neodređeno nešto, izmišljeno većinom
kakav će to biti život
kad sumnjam u sebe
grijem dlanove na žaraču automobila
bilo je prekrasno. Hvala ti.
Napokon sam se naučila koristit mobitelom.
nije nista posebno.
Strpi se još malo.
Vidjeti ćeš kako je juriti ravnicom.
Zabaci ruku u stranu
ispusti bocu viskija
samo su nam kojoti svjedoci!
ZAKON
Potresena mogućnostima stajem.
Ne mogu gledati dok se obrisi ocrtavaju
u polusnu razbijenih hrbata.
Dok crno na bijelom pleše,
ja ne mičem ni molekulu,
prenaporno je biti u pravu stalno.
Pogled leti po površini,
ali samo nakratko,
jedna stanica ka vječnosti.
Crvena je pomutila crnu.
Savršeni Svijet
Dječak glumi kao muškarac.
Minijaturni naleti crnih nadanja
obavijaju škiljećeg kauboja.
Zar nas dvoje nismo isti?
Kroz beskrajno polje
nada nikad ne umire.
Ili možda...revolverom?
Hlače nikad nisu bile tako ljepljive.
Dok gramofon svira bez ploče
gledam oči u očima i shvaćam
da su moje.
Krenulo je Večeras
Plastična stolica je ostala na tri noge
glineni golub je sletio prebrzo
reflektor je pregorio
rukav se poderao
Sjedni na koljeno
možda ćeš pripadati
bez satova nema vremena
samo linija
Ukurac i potplate
vrati se na bis
neće dugo trajati
isključit ćemo aparat i počupati cijevčice
RAJ ZBOG POPLAVE
Utrnuli prsti svakoga krive
za svoju obamrlost.
Rubovi laktova izlizuju unutrašnjost
utihnulog tkiva.
Žile se šire i skupljaju dok mi ne govoriš ništa.
Krv se zgušnjava ko kukuruzna krupica
dok gledaš u prozor bez stakala.
Zašto šutiš?
U kutovima usana ti nazirem izdaju.
Crno je boja moga mora,
odražava nebo,
na obalama nasipi više ne drže.
Udri me bar, da znam.
Scena za ubijanje.
Melodiju Ponavljaš
Jedan drugom sad smo prijetnja
suprostavljeni između redaka
okreni navoj tog stroja
možda pričam o metku
Onda su me pokrili
nekom dekom mekom
što se uz bombone prodaje
teško je olovo novina
i kad sam bila nadomak
baš si se nasmijao
crna je kronika
a ti uvijek o isti, ratni bubanj.
Slijepac
Crnom uokvireni dijelovi trpe se na licu,
bez smisla, kraja, početka,
daju naredbe za izvedbu bez plana.
Dok bradavice strše, stišće se dlan,
požrtvovno zamre da ne osjeti bol.
Niz potkoljenicu se širi zadah krhkosti
koji završava na dnu dok se ostatak čudi.
Koliko je potrebno gledat
dok ne prokrvari...
...slijepac?
ajme, krenulo te!
Smijem Se Zbog Depresije
Jebena bauštela
Suncobran među borovima
na iglama
pucketam
Onda se sve vratilo
čarobnjak iz Oza
pretrpana nevažnim
bijelu sjenu imam
tražila sam tvoju kuću
tamo gdje je pustinja
stisnula se pluća
od jestivog dima
slusam sad zvuk
što uvlači tišinu
jebeno je vratiti se,
hodati ispred sebe
ZID
Potrošeni utori propalih nadanja me opet stišću.
Zadnji put pokušavam stati na kraj učmalim kosturima sreće.
Ne ide mi,
kolutam ostatcima užitaka...
Bjeloočnica moga prožimanja sva se rastegnula,
zagađena je, ne postoji izlaz...
Zid.
Stežem omču beznađa, sve čvršće i čvršće,
sve dok ne pukne.
U grlu plešu očajnici, ne čuju se međusobno,
ali se vide...
Zid.
Kružok
Debeli se smijao
smijao se masnog čela
kurve su se uzvrpoljile
gurale su papir u njegovu šaku
skaču kao zečevi
kruže kao strvinari,
tko kog' s kim vidi
tko je važniji od važnijeg
uspjeli su, uskoro
grlili se kao sekta
grlili se cijelu noć
do jutra je trajao kružok!
utorak, 04.12.2012.
Količinski Previše
Strano tijelo, strane kosti
hladnoća ubija zadnje čestice vode
kapilari kao fraktali
nepremostivi
Moji backgroundi su Hawaii,
moje klasično polažiste su vrata
jedna pjesma
u jednom okretu
zvuci perfektno,
a nije petak!
