Oni se klanjaju kamenu iz Svemira
nitko ga ne dira
crn i zaglađen poput mramora
težak poput kapaka.
imam jedan monolit
mekan i ružičast
skriven u šumi
poput trezora
kad ga gledam u odrazu ogledala
vidim ga dvostruko
i poželim taj monolit na sebi
i u sebi
poželim ga dirnuti vrškom srednjeg prsta
pomaziti mu grč
i poželim ružičastu boju, i ružičasti dodir i ružičasti baršun na licu.
poželim tebe,tebe koja imaš...sve!
sjela sam na pod i podvukla noge
pas liže limeni tanjur
proizvodi buku
gladala sam kako beton upija moju slinu
kako s prsta o njega otirem crni make-up
kosti ispod misića škripe
bole kao kod starca
sve se računa,
za sve sto si u životu
sve se broji drvenim abakom
ne prelazi stotu
kad svemu dodje kraj
poput kruha i mlijeka napisanog na papiru
moj račun je prekrižen,a onda opet....čini se
svemir ostaje neistražen
< | siječanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
BrainAndWire
na crnom mesu
suhom krvcom
izvezeni!
STVARNOST JE PATNJA!
I'm sad like a falling plane.