|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Priča o jednom tipu. I o djevojci koja će mu promijeniti život. A ostalo ćete saznati čitajući.
 | | Learn more about SEO web optimization promotion. |
hmm...možda je ovo glup potez, a možda i nije ali vidjet ćemo
evo ovako...ako netko ima bilo kakvih pitanja o priči, likovima i slično, bilo što pošaljite na mail
emeraldeyesblog@hotmail.com
e da i potpišite se blogerskim nickom...tako da znam tko je xd
priču nemojte kopirati ni na koji način, ako želite pisati potražite inspiraciju u ljudima oko sebe, a ne u tuđim pričama....
stvarno ne bi voljela vidjeti svoju priču, ili nešto što liči na nju negdje drugdje
ako želite obajviti još negdje, obavezno pitajte
Designer
Basecodes
Adjustment
|
|
The beginning*
09.04.2009.
Lagani jutarnji povjetarac osvejžavao je vruće lipanjsko jutro. Iako je bilo tek sedam sati, sunce je nemilice pržilo.Malo tko je još uvijek spavao. Ležao sam u krvetu, ne spavajući, razmišljao sam.
Cijelo je ljeto preda mnom, ljeto za uživanje, zabavu, ah,možda mi naleti tko. Ne želim ništa ozbiljno. Samo zabava.
Završivši tu misao ustao sam se iz krveta i krenuo prema balkonskim vratima, koja su naravno bila otvorena,i sjeo na zid, uperivši svoje tamne oči prema gradu. Pnovno sam doma. Nakon dugo vremena doma.
Zvonjava mobitela prekinula je tu niti razmišljanja.
"Očito nisam jedini koji ne može spavati.", izgovorio sam skoro s podsmijehom.
Nora, pisalo je na ekrenu mobitela.
"Nora. Sedam je sati ujutro. Što se bitno dogodilo da me moraš zvati tako rano?"
Usijedio je trenutak,dva tišine.
"Ništa se nije dogodilo", Norin glas je lagano podrhtavao "htjela sam samo vidjeti kakvi su ti planovi za danas. Možda se možemo vidjeti. Ručak, možda?"
Slušavši taj Norin monolog, koji mi je bio nadasve smiješan ali opet jadan, palio sam laptop, već sam bio na Facebooku. U vrijeme moderne tehnologije novine uz jutarnju kavu su zastarjele.
"Zorane, jesi li tu?"
"Da, tu sam. Oprosti ne mogu danas
Hej, stari, idemo na kupanje danas? pisalo je na zidu mog profila.
Idem s Markom i dečkima na kupanje. Danas jednostavno ne mogu."
"Ah. Dobro. Drugi put. Možda se vidimo."
Bilo je očito da je Nora razočarana.
Nora, Nora, Nora....prijateljica iz djetinjstva, zgodana i šarmantna, ali nikad više od toga. Hoćeš li me ikad ostaviti na miru? Razmišljao sam pregledavajući najnovije vijesti na raznim internet portalima. Dosadna je,naporna i ne zanimljiva. Dobra za zabavu, ali ništa više.
Cijelo sam jutro proveo tražeći stare prijetelje na Facebooku. Izgubio sam kontakt s mnogima za vrijeme studija. Ubrzo je ekran mog laptopa bio pretrpan razgovorima. Sve odreda pripadnice ženskog roda koje su bile oduševljenje mojim povratkom u grad, ali i stausom. Samac.Uvijek sam bio iznimno poželjan. Čak i u srednjoj školi mogao sam birati curu koju sam htio, ali bih se sa svakom poigrao i krenuo dalje. Moji prijatelji su kiptjeli od ljubomore. Moja tajnovitost i ne zainteresiranost uz duboke oči, poželjne usne i potpuno definirano tijelo činilo me je pravim magnetom za žene. To je Sašino objašnjenje moje privlačnosti. No, mene to nije oduševljavalo. Mogao sam dobiti svaku ženu koju sam poželio,ali nisam želio nijednu.Jutro mi je brzo prošlo u beznačajnim razgovorima i zavođenju, mojem omiljenom sportu.
Odavno nisam vidio staru ekipu razmišljao sam spremajući se. Obukao sam kaki hlače, crnu majicu, uzeo ručnik, stavio ga oko vrata, uzeo raybanke, bez kojih ne izlazim iz kuće i krenuo na druženje s prijateljima. Na ulici ispred kuće, bio je parkiran moj crni Kawasaki. Još jedan razlog zbog kojeg volim ljeto. Oduvijek sam volio brzinu i adrenalin. Ovisan sam o njoj.
Do plaže mi je trebalo pet minuta, unatoč gužvi na cesti. Zaboravio sam na prednosti malog grada. Spustio sam se motorom skoro na samu plažu. Stajao sam na vrhu skalina koji su se spuštali prema plaži. Plaža je bila mala i zapravo odavala dojam intimnosti. Pogled mi je pao na stijene s kojih sam toliko puta skakao, na špilju i odmah sam se sjetio svih cura koje sam tamo dovodio, na plivalište na kojem sam odigrao toliko vaterpolo utakmica.
Naravno dečki su već bili na plaži. I naravno već su se motali oko cura, naših cura. A to je značilo da je Nora tu.
"Sin razmetni se vratio kući", derao se Marko vidjevši da im dolazim u susret.
Na Norinom licu je sad blistao osmijeh, koji me naprosto izbacivao iz takta.
"Pa vrijeme je da se i ja kao stari momak vratim kući."
"Cure, vruće je. Idemo li u more? Pustimo njih i njihove lovačke priče na miru. Nora, ideš li?" Saša joj je pružila ruku i odvukla u more. Saša je moja najbolja prijateljica. Uvijek mi je čuvala leđa. Očito se ta praksa nastavlja i sad. Očito je odlučila maknuti Noru od mene vidjevši izraz mog lica.
"I onda? Ti i Nora? Ili ne? Stari, pa to postaje smiješno. Očito je da još uvijek trza na tebe."
"Znam, Borna. To je žalosno. Mislio sam da ju je konačno prošlo. Nismo smo se vidjeli tri godine. Povremeno smo razmijenili neki mail, ali ništa više. Jedan od razloga zbog koji sam otišao u Dublin bila je ona. Ne mogu vjerovati da ovo još traje."
"Zorane, dijelom si ti kriv. Nisi smio dopustit da se dogodi ona noć prije tvog odlaska. To joj je nekako dalo nadu."
"Kriv sam, ali to je za mene bila čista fizička privlačnost. Ništa više. Niti će ikad biti išta više. Ne interesira me ni najmanje. Nema ništa što ja tražim. Ima dobro tijelo, ali ništa više."
"Mi to znamo, ali to trebaš objasniti njoj.", izgovorio je Igor uz duboki uzdisaj.
"Je li ona bila s kim u vezi ove tri godine?"
"Bila su neka dva tipa. Ništa ozbiljno. Iskoristila ih je. Izvukla nekoliko skupih krpica, skupih večerica, hvalila se njima, ali na kraju im je dala košaricu.“
„Ne znam. Morat ću to riješiti. Ne želim imati takav uteg oko vrata. Došao sam se odmoriti i zabaviti. Ne tražim suprugu, dvoje djece i zlatnog retrivera.“
„No dobro. Dosta je bilo tog sumornog razgovora. More. Odmah.“
S tim riječima zajuruli smo se u more, kao što to uvijek činimo, utrkivajući se do bova. Natjecateljski duh. Ne možemo pobjeći od toga.
„Idemo na stijene? Malo adrenalin?“
Prijedlog je bio odmah prihvaćen. Cilj skakanja, naravno, nije bio adrenalin. Plaža je bila puna zgodnih cura koje je trebalo zadiviti, a ne postoji bolji način od skakanja s petnaestmetarske stijene. Popevši se, pregledali smo cijelu plažu, ugledavši naše cure, očiju uperenih u nas. Naravno, Nora mi je mahala.
„Zorane, pogledaj kako te Nora milo gleda. Možda bi mogao nezgodno skočiti, iščašiti zglob. Norica bi te sigurno njegovala.“
„Igore, daj zašuti!“ ton mog glasa bio je osoran.
Dok smo se mi tako natezali, premišljali oko skoka, iza nas se pojavila nama nepoznata djevojka. Mlađa od nas, dosta mlađa. Duga plava, mokra kosa sezala joj je do sredine leđa. Nosila je gornji dio crnog bikinija i kratke crne hlačice.
„Momci, hoćete li više skočiti ili ne? Nemam cijeli dan. A vi se tu dvoumite. Ili skočite ili pustite mene da skočim.“
Pomaknuli smo se. Stala je na rub stijene. Osmijehnula se.Na jedan trenutak njene zelene oči zagledale su se u moje.
„Curice, drugi put kad budete skakali dovedite tatu da vas drži za ruku. Ovaj sport je samo da velike dečke. I pokoju curu.“, njen glas je bio pun arogancije koju se nije trudila sakriti. Arogancija joj je savršeno pristajala, očitvala se u svakom njenom pokretu. Izgovorivši to otisnula se u zrak. Igor je odmah počeo zanovjetati i skočio je odmah za njom. Njegov primjer slijedili su Marko i Borna. Ja sam pratio njen obris ispod mora dok nije došao red na mene.
Ostatak tog popodneva proveo sam pregledavajući svaki kutak plaže. Nje nije bilo nigdje. Dečki su pokušavali osvojit neke stranjkinje. Igor je kao i uvijek imao najviše uspjeha. Nora je bila oduševljena i nije prestajala mljeti o skoku. Nije me bilo briga za nju. Ponašao sam se u granicama pristojnosti. Nori je i to bilo dovoljno. Nori je sve dovoljno.
Tu noć ponovno nisam mogao spavati. Mučila me vrućina. Probudile su me zelene oči.
|
|