.......... JA I MOJE MISLI .............. https://blog.dnevnik.hr/emanuelamia
ponedjeljak, 20.05.2024.
Misterija
Po prošlosti mojoj kucaš,
kao vena života moga..
Nekad bolna,nekad smjela,nekad sama,uvijek cijela...
Jutrom me zaobilaziš,
nemočna sam da kažem hvala,
tvom glasu koji odzvanja ovom sobom,
nisam ti puno dala..
Uzela sam jedan dio,
mračnu tajnu ponora tvoga..
Uzela sam nisam dala,
sitnu iskru srca svoga..
Vežem te
Vežem te svojim lancima ,
obasipam laticama povjerenja.
Tražim te slatkim uzdasima ,
mislima strpljenja ...
Ako sam ja pjesnik ,
nije li onda ovo tvoj stih ?
Nisu li ovo tvoje riječi,
iako glas je tih...
Vežem te svojim godinama ;
obrazcima ponašanja,
dodirima besramnim.
Ne pitaj me kako znam ,
jer uvijek sam znala da ti udovoljim ....
Vežem te ,
kao bi napravio isto što i ja ..
Kako ne bih, ostala sama
-----između slike vremena ...
Prosjak
JA NISAM ARNEJ,LIK ODISEJE..
NITI ŠKRTAC NISAM JER ŠTA DATI NEMAM..
PIŠEM BALADE,PJESME ,ESEJE...
PRED VRATIMA PAKLA KAO PROSJAK SE SPREMAM...
NISAM NITI MAESTRO S OTVORENE SCENE,JER PALICA MI OSTA U RALJAMA ŽIVOTA..
OČAJNIČKI ČEKAM ETIDU DA KRENE , AL MUZIKE NEMA , KADA NEMA NOTA..
VOLJETI NE MOGU, JER VOLJENA NISAM BILA..
PLAKATI NE MOGU , JER NEZNAM ŠTA JE TUGA..
ALI RADO BIH SVIJET OBRNULA CIO ,
DA SE KONCENTRIRA VAN DEVETOG KRUGA...
ponedjeljak, 13.05.2024.
EHHH KADA BI TI IME ZNALI
Jednom davno uspoređivala sam te sa kišom...jer tekao si kroz moje tjelo preko moga lica....Jednom davno imao si ime noći...jer ne postoji tišina kada se začuje nešto tiše...Tajanstveni stranci ,poznanici u daljini ...mrtvo slovo u odaji mojih tajni...a nekada jeka u nepreglednom prostranstvu...Bio si mi...Bio si mi krv i voda ...Kruh i vino...slabost i snaga....
Anđeo osvetnik,vrag iz rukava...prolazio si cestama neznanim , jedva da sam ti i glas čula...ali bio si nezamijenjivi dio mene , moje duše...bio si...ostao si...
Više ne čujem tvoje korake u daljini...nekako su izbljedili kao i tvoja slika...Bojim se ponekad da me ne zaboraviš...želim da me pamtiš i nosiš u sebi onako kako si samo ti znao...
Ako si jednom bio kamen ...sada više nemožeš postati stijena...Ako si bio moja prošlost zar si sada samo sjena...?
I proči ću opet kroz tebe ,pored tebe...dodirnuti ću te šapatom tvoje ruke...neću pustiti niti jedan glas u tišini... ostati ću tamo gdje sam uvijek i bila...a ti me pronađi ako još uvijek poznaješ put što do mene vodi... Ti si taj koji je znao dušu da oslobodi...
Rika u blizini...dolaziš li ponovno po mene ili samo prolaziš njemo kao i ove godine , sjene...puštam te ...nemogu protiv tebe da se borim...bio si i ostao jedini kojeg se i u bunilu bojim...
