utorak, 20.09.2022.
Radunica
|
...pad temperature omogućio nam je da isključimo klime i širom otvorimo prozore! ... ...dok sam se vrtila oko špahera....čula se trka djece po ulici... smijali su se glasno ...kao da bježe jer su napravili neku psinu .... malo zatim zvuk kotačića kufera i pozdravljanje ljudi... Radunica! Stara gradska četvrt, u kojoj se kamene kuće naslanjaju jedna na drugu, prozori gledaju jedan u drugog, četvrt u kojoj neke ulice nisu šire od metra, u kojima se svatko svakom javljao i pozdravljao, četvrt u kojoj su se djeca puštala na ulicu da ih tamo čuvaju oni koji sjede i dokoličare, gdje žene nisu htjele priznat susjedi da nemaju meso za ručak, ni novca za kupit kavu pa su tukle batom po praznoj dasci i bacali zrno kave na vruću ploču da se ulicom proširi mirisi...dio grada u kojem se sve o svakom zna i ništa se ne može sakrit....odavno je prepuštena apartmanizaciji...  ...smjenjuju se stare i nove fasade....ali se kuće ne mogu udaljit jedna od druge...  Nekako smo naglo postali civilizirani, zaboravili smo kako izgleda prvi susjed, svi su se zaključali iza novih vrata i krenuli zarađivat novce.... kažu da je prije dvi godine tu bilo trećina apartmana u gradu  ...kako god se gradilo i dograđivalo, uvijek se pazilo da ima zelenila...  ...čak i tamo gdje nema gdje bit...  ...jer ostala je navika razmjene informacija na ulici...  ....a sad....kad su svi otvorili svoje ponistre opet se čuje tko što radi.... stranci se pozdravljaju na svim jezicima.... djeca se igraju.... englezica pjeva blues dok dinsta ručak.... susjeda se tušira i vježba glas teatar....bratova djeca se hihoću i veselo cvrkuću.... brat grinta. ...u susjednoj kući netko trči preko drvenih skala....  ... i svi oni ljudski "zvukovi" ...uzdasi... hrkanje... izmiješani s mirisima dinstanja.. kave... udarcima žlica.. povlaćenja stolica i tiramole, škripanja kreveta i stvari... Vratila se Radunica u neka lipa vrimena u kojoj se ništa nije moglo sakrit... a sutra, kad sunce opet upeče, svi će zatvorit ponistre, upalit klime i vratit se u "civilizaciju" ...  ...živi dobri duh Radunice iz onih starih vremena.... samo sad na nešto više jezika....  ....a u jednoj šrkinji u Radunici spremno čekaju dugu zimsku noć, zaleđene knedle  |
srijeda, 07.09.2022.
...mudrijam?....
|
Mi smo zemlja znanja! (ne znam tko je izmislio ovu pošalicu) Imamo one koji nemaju pojma o onome što rade i nema tog Boga koji ih može naučit poslu. Zatim su tu oni koji žele znati sve o svakome i o svačemu što ih se ne tiče i o čemu nemaju nikakvog pojma .... (najčešće se radi o istom mentalnom sklopu i o istim ljudima). Oni su glasni, ratoborni....moraju bit takvi da njih ne bi neko napao da ništa ne rade i da ništa ne znaju.... Nisu oni krivi što su takvi "Što čovjek manje zna, to mu se njegovo znanje čini većim." (J.J. Rousseau) tako dolazimo do onih koji ne govore sve što znaju, njihova želja za informiranošću je ogromna, ali to ne znači da su glasni. Oni samo promatraju i izvlače zaključke. Rekli bi da misle svojom glavom. Oni znaju da ne znaju sve pa se ne razbacuju svojim znanje....već su tihi.... katkad nesigurni, izbjegavaju sukobe....iako ih rijetko tko napada jer čak i budale znaju da "koga je moliti, nije ga kuditi" Zašto ovako mudrijam? Zato jer svi žele znat o onome što ih zanima, ali postoje oni koji žele da i sve druge zanima isključivo sve ono što i njih, da pri tom optuže sve one koji ih ne zanimaju ili na koje su ljubomorni, te da svi znaju sve o onima na koje su ljubomorni i kojima ne mogu, na drugi način, prić ni blizu. ....tako nekako izgleda naš pogled na svijet? ....Tko se slaže? Oni drugi me ne zanimaju!  Možemo li baciti sve ograde i dogovorit se išta? Nešto?? P.S. Srdite li vi one koje molite? P.S. 2 Tko me krivo shvaća? |
nedjelja, 04.09.2022.
....sve po 12...
|
....osjećam se prozvanom da sam non stop na Fejsu....e pa jesam..... tamo se radnja odvija brže, a možeš i kuhat...šetat....pit kavu....što god.... Pa za one koje to zanima....a i one koje nije briga (jer me baš briga što Vas nije briga) .... ovako izgleda moja subota! ....sin me dočeka s kavom....onda idem pljačkat banku/bakonomat ...pa na pazar.....cjenjkanje je u điru....balancane, pome, tikvice, fažoleti (ona mekana zadnja berba) ....sve kupujem po 12 kn kg.... (puno je....al konzerva pelata košta više) natovarim sina.... pa malo na ribarnicu....lignje, srednje....40 kn kilo.... u Kirigina po kolače....na Pjacu na kavu (ona sa šlagom je isto 12 kn) .... pa u jedan dućan .... - imate li WC dasku vulgaris? - nemamo! - nemate WC dasku?...ono plastika, al malo kvalitetnija - ne! ...odgovori momak... ...gledam okolo po dućanu ....svaka wc školjka ima i pripadajuću dasku.... al vrime je od nestašica...šta ja tu znam...kad odjednom iz dna dućana čujem ozbiljan glas - daj gospođi tu od 194 kn - evo mog čovika. Vi mi tribate - govorim nepoznatom tipu - nedavno smo kupili ovu drvenu dasku sa slikom Londona, al ona klizne...uvik nekako klizne - da nije pukla? - nije, kao iz dućana je. Tiram sina da kupi neku vulgaris, al' on voli da sjedne na London! - ne može kupit novu ili ne želi? - ne želi! - znači cijela je - ma za izložbu! - onda nemojte kupit novu dasku. Tko još to radi. Evo Vam ova dva čepa. Skinite dasku, stavite ovo, pa zavidajte! Ako to ne pomogne onda trošite za novu dasku! - vidiš! Ovo je moj čovik - okrećem se prema momku koji je rekao da nema daske - a ne ka ti što zezaš stare žene - mogu li Vam od negdi poslat kavu? - hvala! Ne treba. Tko je vidio svaki dan kupovat novu dasku! .... dođem kući ....gladna.... pofrigam po liganja da utažim glad....odležim malo na kauču ...i onda skuvam rižot za ručak  ...popijem kavicu.... malo prilegnem na kauču.... pogledam ima li koji film....i tad su počele poruke u inbox! "Pogledaj blog!" Znate li Vi da se u inbox tipkaju samo dogovori za sex? .... izgori mi par balancana dok sam tražila šta uopće imam pogledat.... Poanta priče (odnosno...samo jedan dio poante)....  mogu li sad leć na kauč? Imam li dopuštenje???? |
četvrtak, 01.09.2022.
...odosmo na kvasinu....
|
....Svako mjesto ima svoj duh! Nepisana pravila ponašanja koja ga čine onakvim kakvim je. Poseban govor, navike ljudi, običaji, mirisi, okusi ....sve su to stvari kojih se sjetimo dok gledamo fotografije s putovanja. Moj grad je možda specifičan. Svi su sretni zato jer su ludi, grintavi, propuvali, puknuti.... Narodna poslovica kaže da je najteže uspjet u svom selu, a bogme je u Splitu još teže. Možda je štos u tome jer te provociraju, zbunjuju, omalovažavaju ....ali zato, ako ustraješ.... postaješ najbolji na svitu i cijeli grad staje iza tebe! Dočekat ćeš sretno, uz pljesak, fanfare, potiho brontulavanje, tapšanje po ramenu ....svojih 5 min....a tad se opet sve vraća po starom. To je zato jer kod nas nema zvijezda! Postoje idoli, postoje heroji i junaci! Ali svi oni su naši... zato je normalno da se prema našima ponašamo tako... pusti ženu/čovika na miru da popije kavu....da prošeta po rivi....neće se oko njega sjatit tona paparazza, histeričnih obožavateljica....nema euforije... Dopušta im se da budu svoji, u svom gradu. Možda zato i imamo toliko sportskih medalja kojih se ne bi posramila ni neka država, da imamo toliko dobrih umjetnika, pisaca, pjevača, muzičara, znanstvenika, mladih nada....  "Svako naše malo smišno misto jema svoje stvari jema porte, jema pjace, jema kale i šporke kantune Svako ovo naše malo smišno misto jema svoje brige svoje snove, lipe želje, one stvari i svoje gafijole" ...pjeva Boris Dvornik Ukoliko želiš privuć pažnju, da te se prati i vrišti za tobom, da te se snima i slika...skini se gol i protrči preko cilog grada! Tek tada ćeš na sebe privuć ćirimbibaše koji imaju naviku uhođenja tzv "nevažnih" ljudi. A oni važni dobit će svoju ploču na Zapadnoj obali, svoju ulicu, svoj grafit.... mjesta gdje mogu mirno prošetat ne privlačeći pažnju. Ponaša se tako, cili grad, ne samo prema svojima, već i prema svim zvijezdama, poznatim pjevačima, glumcima, umjetnicima.... zato je i poznati pjevač, čekajući sat vremena da Splićani dođu na koncert za koju su skupo platili ulaznicu, pozdravio s "Dobra večer lijepi i uobraženi grade, jedini za kog znam da mu to dobro stoji." (Đ.B) Svi smo mi zvijezde u svome gradu....i nema većih zvijezda od nas! (stara kineska?) ....samo se na Poljud dolazi uru vrimena prije..... a na sve ostalo uru posli! Nismo mi umišljeni!  ... Tada se dogodi....glavna vijest na Dnevniku.... "poznati influencer za koga nikad niste čuli..... a saznali smo što je poznata youtuberica rekla na sve to" Gledamo dicu kako vrište ispred privezanog broda na Zapadnoj obali, se bacaju u more i plivaju za brodom .... - di je ovo? - oli ne vidiš da je Zapadna obala! - koji je ovo? - nemam pojma. Nego pogledaj ovu dicu! Odakle su oni? Vrište za nekim tipom? Od kad se to u Splitu radi? Pa ova omladina negira duh grada? Kuda ideš svitu moj? Što će reć teoretičari evolucije kad čuju da je važno mišljenje jedne jutuberice? Sve je išlo kvraguc! Sad će cili svit otić na kvasinu! - iznervirano će moj sin  Allloooo.....dico......skulirajte se! Šta radite? Kako se to ponašate? Zapamtite: U Splitu nema Zvijezda! Svi smo mi savršeni samo zato jer smo tu rođeni! Šta vam tu nije jasno?  "Zauvik si tu u mojim mislima i grudima Dok kroz plač i smij Lipotu poklanjaš svim ljudima...grade moj" |
