četvrtak, 18.11.2021.
...omogućimo djeci da sanjaju i stvaraju...
|
....Klesarska škola u Pučišćima je prazna. Nema nikog u radionicama....ne čuje se žamor iz učionica ..... Na drvenim bačvama, punim pijeska stoje nedovršeni radovi učenika. Svatko od njih ima svoju bačvu....ili radno mjesto, za projekt koji radi, ponekad i cijelu godinu...a oni, ko dica, sve je uredno, a sve je i razbacano. "umjetnički nered" (ovo ispod naočala je jedna od šablona za rad)  ...dolazim s budućim Majstorima koji u sklopu svog projekta imaju i dio o ručnoj obradi kamena. A gdje će to napravit nego tamo gdje postoji stoljetna tradicija.... ispred škole dva profesora gledaju ribare.... ne rade ništa.... nigdje nikog, opustilo je cijelo mjesto i priprema se za "zimski san". Iz jedne radionice čujem udarac u kamenu površinu...to je lijepa melodija.... zvonki kameni pjev.... U radionici dvoje učenika nagnuti nad ogromnom kuglom.... prolazim polako da ih ne ometam - izgledate kao robijaši kraj te kugle - hahaha, nije kugla nego balota! - a baš sam mislila da radite nogometnu loptu - mogla bi bit i lopta, al će bit balota! - koji ste razred? - drugi! - koliko dugo ovo radite? - od lani! - pa kako znate koliko treba isklesat da ne izgubite oblik - imamo šablone, eno Vam ih tamo ....samo što mi nisu rekli...pustite nas na miru da radimo....ovo je važno, a Vi pitate gluposti  ...izlazim van jer sam očito uljez u njihovom svijetu... ispred škole susrećem profesora... - što rade ovi u radionici - a igraju se i zabavljaju - al ova kugla je prekrasna - to je balota, bit će to spomenik baloti. - to je savršeno! - rade je od prvog razreda, sad su drugi. - upisani su u tehničare? - ne! Oni su trogodišnje zanimanje! ... nakon sat vremena vraćam se natrag kugli. Sad ih je četvero. (čudno jer nisam vidjela nikog ispred škole) dvoje (očito spremnih za odlazak kući) drže šablonu, dok jedan pažljivo olovkom gleda i označava milimetre razlike ... njih dvoje, prije odlaska kući, pomažu kolegama da ne bi nešto pogriješili.  .... koliko ste puta sad promislili na probleme oko domaćih radova sa svojom djecom? Nisu krivi oni! Krivi smo mi što ih tjeramo da rade stvari koje ne žele, da žude za onim za što ih nije briga.... dajte djeci alat u ruke da nešto rade i ne treba im nitko puhat za vrat i tjerat ih. Sami rade dok ne dobiju željeni rezultat. Koliko je matematike i logike potrebno da ovo točno izračunaju i naprave? ....bio je užitak gledati ih kako stvaraju ....strpljivo i polako.... uče i rade s puno ljubavi i ponosa.... ne treba im nadzor, samo pomoć negdje u blizini... Naučimo djecu da se koriste alatom i timskom radu.....a ostalo će doć samo po sebi. Omogućimo im da sanjaju o stvarima koje mogu sami napravit. Bit će dobro educirani, samostalni i ispunjeni! ...Klesarska škola u Pučišćima jedina je škola koja održava tradicionalnu obradu kamena ručno rađenim alatima koje su koristili i stari Rimljani |
srijeda, 17.11.2021.
....svijeća za Vukovar....
|
.... radno vrijeme, a i ono poslije njega, provodim na Majstorskim ispitima.... Dok se u jednim radionicama rade praktični radovi, ja lunjam po ostalim. Tako sam došla pri sam kraj izrade drvenog Vodotornja u Obrtno tehničkoj školi u Splitu...  ....šetala sam okolo da uhvatim neki kadar bez učenika....i bez boje koja je bila posvuda ....  ...profesori su uvodili instalaciju kako bi večeras, na dnu Vukovarske u Splitu ....zasvijetlio u punom sjaju...  ....u jednoj drugoj školi.... Obrtničkoj, u centru grada, učenice su pokušale slikat plakat  ....dok ih gledam, ponosna sam na njih, na svoj grad i svoje blogerske prijatelje....a naročito na Kengura koji je davno još pisao o Djevojčici u plavom kaputiću 24 godine poslije |
nedjelja, 14.11.2021.
...Braške ćakule ....
|
.... nisam znala kako ću se ujutro uspjet probudit nakon cjelodnevne turneje po Zagori ....nakon večernje proslave.... a trajekt za Brač kreće u 6,15 .... - kad ideš leć? - a u zadnje vrime oko 6....al' danas nisam nešto spavao pa ne znam - a da li bi bio toliko ljubazan da me nježno probudiš u 5? - a di te đava sad nosa? - ma na Brač! - ne možeš sama upalit budilicu? - mogu, ali je neću čut jer ne mogu doma prije ponoći! .... u 5,10 sati zazvoni mobitel, a s druge strane se čuju zvončići! - šta je ovo? - zvončići... ne može nježnije! .... stigla na trajekt u zadnji čast zajedno sa stotinama kamiona...pekarima...poštarima....i svim ostalim dostavnim vozilima.... al vesela sam...iskoristit ću ovu priliku za snimanje izlaska sunca.... neće bit ljepših slika od mojih! ....ispred nas "izranja" jahta ...stapa se s nebom i morem....  - hoćete na kavu? - ne! Čekam izlazak sunca - nema Vam danas sunca. sve je u magli! ....bila sam uporna.... i uspjela....  ....a na Braču je vrime od liganja.... al' svi skrivaju ulov!  - alooo...ima li šta? - a? - jesi li šta uhvatio? - ma molaj me! ....prolazi jedan s autom - ima li šta? - a dvi lignje - neka vidim! - ma šta imaš gledat! Vodi Elycu na marendu! - a ispeci te dvi lignje pa ću je dovest! - kad nemam vremena! .... prolazi drugo auto, minjamo taktiku - jel' stigla penzija? - nisam je digao zadnjih po godine! - toliko je mala da je i ne vidiš? - ti nikako da shvatiš da živimo na najlipšem mistu na svitu! - 100 kn ti je dosta za cili misec? - ma šta dosta. Mora i ostat što za idući! ....hahahahaha....savršeni su.... Unatoč pričama da su Bračani škrti, nema gostoljubivijeg svita od njih! Ali vicevi o njima potječu iz ovakvih ćakula ....jer dugi su dani, a još duže zimske Braške noći... pa moraju tražit teme za zezanje drugih! ....vraćam se kući.... evo je opet ...ide ka suncu  |
četvrtak, 04.11.2021.
...Jesam li?...
|
....po kući uvijek ima posla.... kuha se ručak za sutra ili večera za danas, pere se roba....slaže....mete.... ali ne damo se! Uvijek imamo razlog za izać van...nešto kupit....na kavu... ... dok jurim ulicom.....nakon 50 m kroz glavu mi prostruji "Jesam li zaključala vrata?" ...vratim se do kuće, vrata zaključana! .... nakon 10 min mi padne na pamet "jesam li ugasila peglu?" ....zovem djecu da provjere ....oni uvijek umru od smija! Jave mi "Jesi!" .....a ja se počnem brinut jesu li provjerili ili im je više pun kufer mene, mojih fobija i provjeravanja. Zbog toga sam čak znala i brata zvat, pa bi ga, sestrinski nježno, molila da ode provjerit. On bi se nasmijao, te bi nakon 10-ak min dobila šaljivu poruku: "Roba nije ispeglana jer je pegla ugašena"....ili nešto slično Jednom sam tako šetala po gradu i u izlogu ugledala odijelo. Cijena pristupačna, kroj čudno savršen, ali ne treba mi, tko bi sad išao probavat. Dođem do drugog dućana, odijelo me zove. Uđem u garderobu i dok sam se presvlačila zvoni mobitel. Zove brat - ej, di si? - taman pokušavam probat jedno odijelo - a onda je ok. Samo pomalo! - trebaš nešto? - samo sam ti 'tio reč da si zapalila kuću! - ŠTAAAA??? - nemoj se nervirat! Kad kupiš odijelo dođi ravno kući. Vidili smo crni dim kroz prozor pa smo ti izgasili špaher! .... ni na kraj pameti mi nije bilo da možda nisam ugasila špaher. Svaki put kad idem van postavljam si pitanje ovo ili ono....al taj put sam bila totalno bezbrižna... ...imate li i Vi ovakvih problema? Nemojte reć da sam samo ja smušena! P.S. Za znatiželjne: vratila sam se kući. Ustanovila da je ručak totalno pougljenio. Stavila sam teču u sudoper i vratila se kupit odijelo  (ovo je drugi pokušaj paljenja kuće. Nije baš previše zagorilo pa sam stigla i slikat) |
