četvrtak, 04.11.2021.
...Jesam li?...
|
....po kući uvijek ima posla.... kuha se ručak za sutra ili večera za danas, pere se roba....slaže....mete.... ali ne damo se! Uvijek imamo razlog za izać van...nešto kupit....na kavu... ... dok jurim ulicom.....nakon 50 m kroz glavu mi prostruji "Jesam li zaključala vrata?" ...vratim se do kuće, vrata zaključana! .... nakon 10 min mi padne na pamet "jesam li ugasila peglu?" ....zovem djecu da provjere ....oni uvijek umru od smija! Jave mi "Jesi!" .....a ja se počnem brinut jesu li provjerili ili im je više pun kufer mene, mojih fobija i provjeravanja. Zbog toga sam čak znala i brata zvat, pa bi ga, sestrinski nježno, molila da ode provjerit. On bi se nasmijao, te bi nakon 10-ak min dobila šaljivu poruku: "Roba nije ispeglana jer je pegla ugašena"....ili nešto slično Jednom sam tako šetala po gradu i u izlogu ugledala odijelo. Cijena pristupačna, kroj čudno savršen, ali ne treba mi, tko bi sad išao probavat. Dođem do drugog dućana, odijelo me zove. Uđem u garderobu i dok sam se presvlačila zvoni mobitel. Zove brat - ej, di si? - taman pokušavam probat jedno odijelo - a onda je ok. Samo pomalo! - trebaš nešto? - samo sam ti 'tio reč da si zapalila kuću! - ŠTAAAA??? - nemoj se nervirat! Kad kupiš odijelo dođi ravno kući. Vidili smo crni dim kroz prozor pa smo ti izgasili špaher! .... ni na kraj pameti mi nije bilo da možda nisam ugasila špaher. Svaki put kad idem van postavljam si pitanje ovo ili ono....al taj put sam bila totalno bezbrižna... ...imate li i Vi ovakvih problema? Nemojte reć da sam samo ja smušena! P.S. Za znatiželjne: vratila sam se kući. Ustanovila da je ručak totalno pougljenio. Stavila sam teču u sudoper i vratila se kupit odijelo  (ovo je drugi pokušaj paljenja kuće. Nije baš previše zagorilo pa sam stigla i slikat) |
