ponedjeljak, 26.04.2021.
...vožnja....
|
....hodali su tiho....bez puno riječi...mračnim ulicama prema autu.... toj oazi koja je samo njih čekala .... izdaleka ga je otključao ..... ... kao začuđeno dijete gledala je u automobil koji "miga" ..."koliko sam samo kilometara prešla u njemu... a nemam pojma koja je marka....samo pamtim boju".... čita registraciju... ponavlja je u sebi...ponavlja....ali zaludu.... otvara vrata.... ulazi....sad je već "doma" .... odlaže torbu....vezuje pojas.... sve je već to automatski.... nasloni se na sjedalo.... i utone u posve drugi svijet.... ovdje se vrijeme drugačije računa....  ....znala je da se kreću.... zgrade prolaze... on joj pokazuje stvari....ona pita i odgovara..... ....a auto lagano klizi kroz prazan grad.... gleda lijevo i desno...sad već sve pamti.... sve je lako, jednostavno i opušteno.... ...za njima polako ostaju svjetla grada.... diže se rampa na autoputu.... on uzima njenu lijevu ruku, lagano je stišće, spusti glavu ... nježno poljubi njenu poluzatvorenu šaku.... i vrati joj ruku natrag u krilo... .....to je to.... početak puta.... više ne postoji ništa drugo na ovom svijetu....samo prazna cesta.... i njih dvoje u nekom drugom vremenu...u nekom drugom svemiru... ...prostor ispunjava lagana muzika..... a oni promatraju isprekidane trake na putu po kojem nečujno klize.... - kasno je! Smjesti se udobno - njegov glas prekine tišinu.... prebaci svoju desnu ruku preko njenog ramena....a ona spusti glavu u njegovo krilo ... gleda u modrinu ponoćnog neba posutog zvijezdama ..... zvijezde stoje na mjestu...puno ih je....prekrasne su ... svjetlucaju, namiguju, smiješe se.... ali auto se kreće "kako je to moguće?"... prostruji joj kroz glavu.... a misao prekine topli ....dubok šapat... - zatvori oči i spavaj! ...posluša glas...zatvara oči.... lebdi....kao da je vrijeme stalo....tiho je...udobno...ali je pojas žulja.... malo se promeškoljila ...smirila ju je njegova ruka ....polako joj mazi nadlakticu...smireno... u ritmu muzike dok pjevuši "samo jednu želju imam...kad mi ona u san dođe ...da se ne probudim..." - zašto bi spavala? Gubim vrijeme dok spavam.! ...kroz trepavice viri u obrise poviše sebe... oštru bradu i vrh nosa osvjetljenog mjesečinom.... ne raspoznaje se lice .... ali ona ga dobro poznaje.... gleda u cestu ... drži sve sigurno i suvereno pod kontrolom..... kako li zna što ona misli? - nećeš spavat? Onda gledaj u zvijezde! - nemam tu šta mislit! samo da ne bi opet rekao da ga preglasno gledam! .... promisli.... i utone još dublje u ljepotu trenutka ....zaogrnuta toplinom njegovog dodira.... ....i ništa više nije važno osim ovog osjećaja.... i želje da cesta što duže traje.... P.S: sve.... Tekst od 25.6.2015 Nikad mi nije bilo jasno zašto žene gledaju turske i meksičke sapunice. Moja je kćer čak u lektiri za V razred napisala da je "knjiga podsjeća na sapunice koje gleda njena baka svaki dan u 12,30" ...ipak...iz nekog razloga ...znam i kojeg, al je nebitno, sam u 58 sati (odbijte tu vrime za spizu, ručak, izlazak s prijateljicama van na ručak) sam odgledala 113 sati turskih sapunica. Osim što mi je mozak tabula rasa , smršavila sam 2 kg. Te sapunice stvarno djeluju. Prazninu nakon gledanja ništa ne može ispunit....odoh na rehabilitaciju |
ponedjeljak, 12.04.2021.
....novi interesi....
|
. prije dvi godine svaki mjesec smo negdje putovali.... svaki dva tjedna obilazili okolicu...uglavnom smo pretjerivali u traženju last minute ponuda za putovanja u mjesta gdje nismo bili....nešto iz zabave...nešto iz dosade....najmanje od potrebe....a ponajviše zbog prestiža. ...jednostavno se cijeli svijet uključio u masovni turizam....pa smo pomislili da je to normalno... ....ne znam gdje sam sve bila prije dvije godine.... nekoliko puta u Zagrebu....jednom u Austriji na kolače.... dva- tri puta u Dubrovniku, Sarajevo, Lyon... Brač... brojim samo višednevna putovanja.... tko će brojat koncerte u gradu i u drugim županijama i ostale međužupanijske rodbinske posjete. Moram Vam priznat da mi je laknulo što se ne moram pakirat za odlazak na neki produženi vikend poslije posla.... što ne moram danima u glavi vrtit što ponjet na koji put.... da li sam sve navečer spakirala, jer ujutro idem radit i ravno s posla na put!.... Ništa mi ne fali! Družimo se drugačije....možda više kuhamo, obazrivi smo prema drugima, ali se i dalje smijemo, ....priznajem, teško mi je prošetat do Bačvica..... tko će učinit tih 300 m!.... "doma je najlipše"! ....tako pričam s kćerkom kad će ona: - da možemo ić igdi vodila bi vas na safari samo zbog te izjave - hahahahaha. Vodila bi me na safari? - al' budući da je još korona u điru izgleda da ću morat počet gledat umjetnine  (odmah sam nanjušila da mala ne troši novac jer sjedi doma pa da je možda nešto uštedjela. Kao prava majka pokušala sam je uputit u pravom smjeru, te na nju djelovat pedagoški i odgojno. Stoga sam brže bolje rekla) - i ja sam starina i umjetnina - ako te šta tješi ne bi te na zid objesila! (koja uvreda.....  ....ili ne?)- ....al' pod stakleno zvono...možda....  ....samo sam je mrko pogledala. Od današnje omladine ne možeš užicat ni dobru restauraciju njihove najdraže mame... (malo kozmetike, spa...plastični kirurg, frizer, vizažist, modni mačak i tako to....dugačak je popis za restauriranje.)...  ....evo Vam....evo joj...pozdrav s Rive! |
