ponedjeljak, 26.04.2021.

...vožnja....

....hodali su tiho....bez puno riječi...mračnim ulicama prema autu.... toj oazi koja je samo njih čekala .... izdaleka ga je otključao .....

... kao začuđeno dijete gledala je u automobil koji "miga" ..."koliko sam samo kilometara prešla u njemu... a nemam pojma koja je marka....samo pamtim boju".... čita registraciju... ponavlja je u sebi...ponavlja....ali zaludu.... otvara vrata.... ulazi....sad je već "doma" .... odlaže torbu....vezuje pojas.... sve je već to automatski.... nasloni se na sjedalo.... i utone u posve drugi svijet.... ovdje se vrijeme drugačije računa....



....znala je da se kreću.... zgrade prolaze... on joj pokazuje stvari....ona pita i odgovara..... ....a auto lagano klizi kroz prazan grad.... gleda lijevo i desno...sad već sve pamti.... sve je lako, jednostavno i opušteno....

...za njima polako ostaju svjetla grada.... diže se rampa na autoputu.... on uzima njenu lijevu ruku, lagano je stišće, spusti glavu ... nježno poljubi njenu poluzatvorenu šaku.... i vrati joj ruku natrag u krilo...

.....to je to.... početak puta.... više ne postoji ništa drugo na ovom svijetu....samo prazna cesta.... i njih dvoje u nekom drugom vremenu...u nekom drugom svemiru...

...prostor ispunjava lagana muzika..... a oni promatraju isprekidane trake na putu po kojem nečujno klize....

- kasno je! Smjesti se udobno - njegov glas prekine tišinu.... prebaci svoju desnu ruku preko njenog ramena....a ona spusti glavu u njegovo krilo ... gleda u modrinu ponoćnog neba posutog zvijezdama ..... zvijezde stoje na mjestu...puno ih je....prekrasne su ... svjetlucaju, namiguju, smiješe se.... ali auto se kreće "kako je to moguće?"... prostruji joj kroz glavu.... a misao prekine topli ....dubok šapat...

- zatvori oči i spavaj!

...posluša glas...zatvara oči.... lebdi....kao da je vrijeme stalo....tiho je...udobno...ali je pojas žulja.... malo se promeškoljila ...smirila ju je njegova ruka ....polako joj mazi nadlakticu...smireno... u ritmu muzike dok pjevuši "samo jednu želju imam...kad mi ona u san dođe ...da se ne probudim..."

- zašto bi spavala? Gubim vrijeme dok spavam.!

...kroz trepavice viri u obrise poviše sebe... oštru bradu i vrh nosa osvjetljenog mjesečinom.... ne raspoznaje se lice .... ali ona ga dobro poznaje.... gleda u cestu ... drži sve sigurno i suvereno pod kontrolom..... kako li zna što ona misli?

- nećeš spavat? Onda gledaj u zvijezde!
- nemam tu šta mislit! samo da ne bi opet rekao da ga preglasno gledam! .... promisli.... i utone još dublje u ljepotu trenutka ....zaogrnuta toplinom njegovog dodira....



....i ništa više nije važno
osim ovog osjećaja....
i želje da cesta što duže traje....


P.S: sve....

Tekst od 25.6.2015

Nikad mi nije bilo jasno zašto žene gledaju turske i meksičke sapunice. Moja je kćer čak u lektiri za V razred napisala da je "knjiga podsjeća na sapunice koje gleda njena baka svaki dan u 12,30" ...ipak...iz nekog razloga ...znam i kojeg, al je nebitno, sam u 58 sati (odbijte tu vrime za spizu, ručak, izlazak s prijateljicama van na ručak) sam odgledala 113 sati turskih sapunica.
Osim što mi je mozak tabula rasa , smršavila sam 2 kg.
Te sapunice stvarno djeluju. Prazninu nakon gledanja ništa ne može ispunit....odoh na rehabilitaciju







- 10:27 - Gukni ako si faca (8) - #

<< Arhiva >>