....hodali su tiho....bez puno riječi...mračnim ulicama prema autu.... toj oazi koja je samo njih čekala .... izdaleka ga je otključao ..... ... kao začuđeno dijete gledala je u automobil koji "miga" ..."koliko sam samo kilometara prešla u njemu... a nemam pojma koja je marka....samo pamtim boju".... čita registraciju... ponavlja je u sebi...ponavlja....ali zaludu.... otvara vrata.... ulazi....sad je već "doma" .... odlaže torbu....vezuje pojas.... sve je već to automatski.... nasloni se na sjedalo.... i utone u posve drugi svijet.... ovdje se vrijeme drugačije računa.... ....znala je da se kreću.... zgrade prolaze... on joj pokazuje stvari....ona pita i odgovara..... ....a auto lagano klizi kroz prazan grad.... gleda lijevo i desno...sad već sve pamti.... sve je lako, jednostavno i opušteno.... ...za njima polako ostaju svjetla grada.... diže se rampa na autoputu.... on uzima njenu lijevu ruku, lagano je stišće, spusti glavu ... nježno poljubi njenu poluzatvorenu šaku.... i vrati joj ruku natrag u krilo... .....to je to.... početak puta.... više ne postoji ništa drugo na ovom svijetu....samo prazna cesta.... i njih dvoje u nekom drugom vremenu...u nekom drugom svemiru... ...prostor ispunjava lagana muzika..... a oni promatraju isprekidane trake na putu po kojem nečujno klize.... - kasno je! Smjesti se udobno - njegov glas prekine tišinu.... prebaci svoju desnu ruku preko njenog ramena....a ona spusti glavu u njegovo krilo ... gleda u modrinu ponoćnog neba posutog zvijezdama ..... zvijezde stoje na mjestu...puno ih je....prekrasne su ... svjetlucaju, namiguju, smiješe se.... ali auto se kreće "kako je to moguće?"... prostruji joj kroz glavu.... a misao prekine topli ....dubok šapat... - zatvori oči i spavaj! ...posluša glas...zatvara oči.... lebdi....kao da je vrijeme stalo....tiho je...udobno...ali je pojas žulja.... malo se promeškoljila ...smirila ju je njegova ruka ....polako joj mazi nadlakticu...smireno... u ritmu muzike dok pjevuši "samo jednu želju imam...kad mi ona u san dođe ...da se ne probudim..." - zašto bi spavala? Gubim vrijeme dok spavam.! ...kroz trepavice viri u obrise poviše sebe... oštru bradu i vrh nosa osvjetljenog mjesečinom.... ne raspoznaje se lice .... ali ona ga dobro poznaje.... gleda u cestu ... drži sve sigurno i suvereno pod kontrolom..... kako li zna što ona misli? - nećeš spavat? Onda gledaj u zvijezde! - nemam tu šta mislit! samo da ne bi opet rekao da ga preglasno gledam! .... promisli.... i utone još dublje u ljepotu trenutka ....zaogrnuta toplinom njegovog dodira.... ....i ništa više nije važno osim ovog osjećaja.... i želje da cesta što duže traje.... P.S: sve.... Tekst od 25.6.2015 Nikad mi nije bilo jasno zašto žene gledaju turske i meksičke sapunice. Moja je kćer čak u lektiri za V razred napisala da je "knjiga podsjeća na sapunice koje gleda njena baka svaki dan u 12,30" ...ipak...iz nekog razloga ...znam i kojeg, al je nebitno, sam u 58 sati (odbijte tu vrime za spizu, ručak, izlazak s prijateljicama van na ručak) sam odgledala 113 sati turskih sapunica. Osim što mi je mozak tabula rasa , smršavila sam 2 kg. Te sapunice stvarno djeluju. Prazninu nakon gledanja ništa ne može ispunit....odoh na rehabilitaciju |