petak, 23.10.2020.
...postoobljetnica...15 godina već...
|
....začuđujuće koliko je ljudi čitalo moj blog....neki su komentirali jer su znali da uživam u provokacijama, a još više njih nije ništa komentiralo...samo je čitalo ....Ne bi ni znala da oni postoje da nakon 5-6 godina od početka pisanja mog bloga, na nekom druženju ne bi čula neku situaciju/bazu iz mog posta.... prepričavali su to kao vic! ...najprije sam mislila da sanjam, onda sam promislila da sam plagijator .... ali koga briga....tko to mene čita....i tako mi ovo mjesto služi samo za zezanciju....al bi me povremeno sve češće zaustavili na ulici i potiho mi, konspirativno šapnuli "Ely blogerica? Svaka čast!" kad izađe novi post zovnem muža "evo je opet s njenim vratima!" ... ili slično ... ...pitala sam se tko su ti ljudi koji zabavu traže na tuđim blogovima s tekstovima bez ikakve pretenzije da budu mudri, pametni, poučni.... al' očito je da ljudi vole grintavce ... a još više zafrkanciju koja nastaje nakon toga.... ...ipak....ovom blogu moram zahvalit na 3 prekrasna prijateljstva....koja traju godinama.... lijepih poznanstava još je i više, ali malo tko će ti, kad si bolestan...poslat s ljubavlju isjeckanu slaninu brzom dostavom....  ....napisati ime tvog bloga na svom frižideru....  ....napravit logo od sira, marmelade i oraha....  ...poslat paket pun balona s čokoladnom torticom jer si tužan ....  ....s drugog kraja zemlje stigla je specijalna torta da na njoj iskalim svoje frustracije ....  ....poklonili su mi kasicu za crne dane....  ....svi su znali da ću pisat o svemu, ali su imali toliko povjerenja da neću objavit ono što bi moglo nekog povrijedit.... pa su mi davali teme za zabavu....osnovali smo i tajnu udrugu blogera i ljubitelja bloga pod kodnim nazivom "Ćavaping" i roštiljali godinama ... ...puno glavnih junaka mojih postova je okončalo svoje životne bitke... ...polako odlaze oni koji su s toplinom i ljubavlju izgovarali moje ime.... nema više ni Pilipa... koji je potpisivao svoje komentare više ni ja ne znam pod kojim nikovima ..... uživao je što je bio jedan od glavnih junaka mojih tekstova....vozio me posvuda... spašavao me iz svakakvih situacija... ...nema ni Frajera....ni Iche.... polako nestaje duh dobre zafrkancije pod svaku cijenu ... koji je sačuvan samo u moji starim tekstovima.....  ....čutim ih u duginim bojama, kako se još uvijek vesele sa mnom.... tješe me i bodre da ustrajem u zabavi.... ....sve u svemu....  Datum i vrijeme prvog posta:23.10.2005. (18:04) Ukupno postova:1971 (neke sam morala izbrisat zbog političko/moralnih/i ostalih razloga) Komentari Ukupno komentara ostavljenih na vašem blogu: 25619 ....donacije i dalje primam na tajni žiro račun! |
utorak, 20.10.2020.
...svugdi me ima...
|
....mjesecima se ne ide nigdje....pa odlučimo nas 3 otići negdje na produženi vikend... daleko od svijeta.... na čisti zrak.... ...Plitvice su tako blizu....možda nam zbog toga nije navika provesti produženi vikend na njima... ...tražile smo smještaj.....apartman ili kuću.... ali je nevjerojatno koliko soba nude.... sobe, s nepoznatim ljudima ne dolaze u obzir... a kad pronađeš kuću nemaš ideju koliko je do nekog restorana ili dućana....radi li išta ... a cijene? ...prava sitnica...od 900 do 9.700 kn (za 2 sobe u kući... da ne povjeruješ.... ipak ...osim što imaju biljar, posjeduju i društvene igre)... kad tako pogledaš, cijela kuća s bazenom i jakuzijem za vikend, uz cijenu od 3.500,00 kn uopće ne izgleda puno.... ...planiramo mi tako otputovat u subotu rano ujutro, kad mi u četvrtak u 7.00 sati stiže poruka? "A Samobor?" .... nije nam trebalo ni 15 min za rezervirat smještaj u centru i stol za ručak u jednom restoranu...  ...simpatična djevojka dočekala nas je s osmjehom u očima (kad ljudi nose maske po očima im vidiš smiju li se iz dragosti ili zbog protokola).... - došli ste na proslavu Grada? - ne došli smo na Plitvice! - odgovornim refleksno ...stvarno nije bio ljepši trenutak za posjet gradu.... štandovi sa suvenirima posvuda  ....medenjaci.... Bermet....med.... suveniri....tradicionalno, moderno i originalno....  ....mostovi preko rijeke Gradne ukrašeni su cvijećem...  ....a šetnjice okolo, pune šetaća.... duž cijelog grada....  .... okićenog cvijećem ....  .... trgovi su prepuni ljudi koji hvataju jesenje sunce....čute mirise pečenih kestena, krempita....  ...šetnju nastavljam u prekrasnom zelenilu prema Starom gradu...  ...preko održavanih livada prepunih djece... i ponija za terapeutsko jahanje...  ...i za AnnaBoni.... koja misli da me svuda ima....  (ovo je meni moja mama platila ... a slike onog što sam sama platila ne smijem stavit na blog jer bi dobili 2 kg samo gledajući) ....ah da... trebali ste vidjeti s kojim strpljenjem se čeka red za kremšnite van slastičarne....  |
ponedjeljak, 12.10.2020.
....arhiva....
|
....slučajno sam zavirila u @Freshovu radnu sobu....i moram Vam reći da je čovjek dobro organiziran... registratori posvuda....  ....lijepo složeni.... a ima i antiknog namještaja....  ...sve je lijepo sortirano i zabilježeno da mu ništa ne bi promaklo.... ili ne daj bože, prošlo ispod radara.... i mi se onda pitamo kako je saznao pikanterije s blogerskih kavica? |
nedjelja, 11.10.2020.
....vesela raspuštenica...
|
.... jednom davno.... pisala sam tekstove o životu nakon razvoda.... naročito nakon teškog razvoda gdje dugo ostaju gorki tragovi zajedničkog života.... Zaboravila sam na to...odavno još, sve dok me jučer, par rečenica, nije podsjetilo da ima još žena koje prolaze razne faze....ali sve imaju nekakav zajednički proces "razvoja" događanja... ....kažu da ukoliko se žena ne uda u prvoj godini nakon razvoda, neće se više ni udat!... u tome sigurno ima istine jer nakon razvoda se prolaze razna, uglavnom slična, iskustva... ...kad je žena u takvoj krizi oko nje se jave 2 tipa muškaraca: - prijatelji koji gledaju iz daleka, ne prilaze, ali paze kako mogu pomoć, a naročito paze da odmaknu neke ljude od tebe ....najveća mi je tuga što se tada s njima nisam družila....al to su oni "nepoznati" koji se odjednom nađu tu kad ti treba pomoć, iako je nisi tražio, i nestanu  - udvarači (uglavnom ljigavci), koji te obasipaju pažnjom, porukama, izrazima suosjećanja, komplimentima ...najgore je što u takvim trenucima trebaš nekog kome ćeš se požalit, nekog tko će ti pružit podršku, govorit lijepe riječi, uklonit osjećaj samoće i tereta obveza koje su ti pale na leđa...a ti te tako pozitivno izluđuju da od njih ne stigneš ni vidit one koji prate svaki tvoj korak s pažnjom da ti pomognu.... one koji su ti pravi prijatelji u nevolji ... odjednom pronađeš vremena za izlaske, kavice, svirke, koketiranje, zavođenje, smijeh... smijeh je lijek... smijeh je sve ono što ti treba u takvoj situaciji, pa koliko god si pobjegla iz braka jer ne želiš pristajat na kompromise, pristaneš na neke male kompromise zbog smijeha koji ima tako ljekovita svojstva pa letiš, pozitivno zračiš ... a što si više nasmijana, to je više udvarača oko tebe... ...prihvatiš neke s kojima je ugodno...."obaviš" par neobveznih veza i vezica ... nekako se teško dublje povezuješ, ali oni pomažu da prevladaš taj tužni osjećaj samoće, da otkloniš teški mrak noći koji se spušta na prazan krevet .... sve postaje zabava... i život i smrt... (a vjerujte mi da krevet s vremenom postaje sve manji i manji....a užitak odlaženja u krevet sve veći) ...u trenu shvatiš da ne prihvaćaš nikakve kompromise, da ti svi ti ljudi ne trebaju, da je samoća prekrasna i da pruža neograničene izbore, da se može uživati u malim sitnim zrncima svega i da je cijeli svijet, u svoj svojoj ljepoti pred tobom... Tada više nije važno kako izgledaš, kako si našminkana, jesi li se umila i počešljala .... samo staviš svoj crveni šešir na glavu i izađeš van...i cijeli svijet ti je pod nogama!...  (ozbiljna žena pleše nasred grada! Nemam pojma to je ova u sredini....al svi znate tko je ova desno  )Osobno sam tada shvatila da više ništa ne shvaćam ozbiljno.... ni manjak novca,... sve je postalo jednostavno i važilo je samo jedno pravilo: "Ako nešto želim, a to si ne mogu priuštiti, onda mi to ni ne treba!" ....bez žaljenja...  ...najviše sam izlazila sama! Nemate pojma kako su lijepi izlasci kad dođeš na neko događanje.... potpuno sam... pogledaš tko je tu ..i sama odabereš s kim ćeš provesti večer, kojem ćeš se društvu priključiti ... nevjerojatno je da su me svi tada počeli, neobavezno, zvati na razna događanja da mi priušte takve dolaske.... (a Kavana o kojoj sam pričala s curama na blogerskoj kavi, mi je čak i rezervirala stol u prvom redu! Sama u prvom redu - zamislite to!)  .... shvatiš da postoje ljudi koji s toplinom izgovaraju tvoje ime! Jednostavno ga izgovaraju drugačije... s posebnom pažnjom. Uživaju u tvom društvu, pomažu ti da dođeš u što više smiješnih situacija, paze da maknu ružne stvari od tebe... sve to vidiš, ali misliš da je to normalno, pa samo mahneš i nasmiješ se... .... tu sam danas.... uživam u samoći! Izolacija mi ne pada teško, zapravo mi je olakšanje.... svima se rugam, idem gdje mi se ide i kad mi se ide... grintam zbog svega, smijem se svemu, a naročito grintanju... i nema te sile, nema tih sladunjavih riječi koje će me natjerat da napravim nešto što ne želim.... ....kako će biti sutra ne znam! .....ali prvi dan nakon razvoda sam zabrinutoj mami rekla: "Rađamo se sami i umiremo sami!" ..pa je bilo i vrijeme da naučimo uživat u tome .... ...možete reć da sam pukla.....al to je za mene kompliment.... vodite računa da je jučer bio međunarodni dan mentalnog zdravlja pa se pobrinite da puknem još malo više ... dok ovo čitate, ja idem vani...južina je....svi su luđaci na cesti.... I ne zaboravite.... ljudi Vas vole jer ste takvi kakvi ste! Za druge Vas nije briga |
