nedjelja, 11.10.2020.
....vesela raspuštenica...
|
.... jednom davno.... pisala sam tekstove o životu nakon razvoda.... naročito nakon teškog razvoda gdje dugo ostaju gorki tragovi zajedničkog života.... Zaboravila sam na to...odavno još, sve dok me jučer, par rečenica, nije podsjetilo da ima još žena koje prolaze razne faze....ali sve imaju nekakav zajednički proces "razvoja" događanja... ....kažu da ukoliko se žena ne uda u prvoj godini nakon razvoda, neće se više ni udat!... u tome sigurno ima istine jer nakon razvoda se prolaze razna, uglavnom slična, iskustva... ...kad je žena u takvoj krizi oko nje se jave 2 tipa muškaraca: - prijatelji koji gledaju iz daleka, ne prilaze, ali paze kako mogu pomoć, a naročito paze da odmaknu neke ljude od tebe ....najveća mi je tuga što se tada s njima nisam družila....al to su oni "nepoznati" koji se odjednom nađu tu kad ti treba pomoć, iako je nisi tražio, i nestanu  - udvarači (uglavnom ljigavci), koji te obasipaju pažnjom, porukama, izrazima suosjećanja, komplimentima ...najgore je što u takvim trenucima trebaš nekog kome ćeš se požalit, nekog tko će ti pružit podršku, govorit lijepe riječi, uklonit osjećaj samoće i tereta obveza koje su ti pale na leđa...a ti te tako pozitivno izluđuju da od njih ne stigneš ni vidit one koji prate svaki tvoj korak s pažnjom da ti pomognu.... one koji su ti pravi prijatelji u nevolji ... odjednom pronađeš vremena za izlaske, kavice, svirke, koketiranje, zavođenje, smijeh... smijeh je lijek... smijeh je sve ono što ti treba u takvoj situaciji, pa koliko god si pobjegla iz braka jer ne želiš pristajat na kompromise, pristaneš na neke male kompromise zbog smijeha koji ima tako ljekovita svojstva pa letiš, pozitivno zračiš ... a što si više nasmijana, to je više udvarača oko tebe... ...prihvatiš neke s kojima je ugodno...."obaviš" par neobveznih veza i vezica ... nekako se teško dublje povezuješ, ali oni pomažu da prevladaš taj tužni osjećaj samoće, da otkloniš teški mrak noći koji se spušta na prazan krevet .... sve postaje zabava... i život i smrt... (a vjerujte mi da krevet s vremenom postaje sve manji i manji....a užitak odlaženja u krevet sve veći) ...u trenu shvatiš da ne prihvaćaš nikakve kompromise, da ti svi ti ljudi ne trebaju, da je samoća prekrasna i da pruža neograničene izbore, da se može uživati u malim sitnim zrncima svega i da je cijeli svijet, u svoj svojoj ljepoti pred tobom... Tada više nije važno kako izgledaš, kako si našminkana, jesi li se umila i počešljala .... samo staviš svoj crveni šešir na glavu i izađeš van...i cijeli svijet ti je pod nogama!...  (ozbiljna žena pleše nasred grada! Nemam pojma to je ova u sredini....al svi znate tko je ova desno  )Osobno sam tada shvatila da više ništa ne shvaćam ozbiljno.... ni manjak novca,... sve je postalo jednostavno i važilo je samo jedno pravilo: "Ako nešto želim, a to si ne mogu priuštiti, onda mi to ni ne treba!" ....bez žaljenja...  ...najviše sam izlazila sama! Nemate pojma kako su lijepi izlasci kad dođeš na neko događanje.... potpuno sam... pogledaš tko je tu ..i sama odabereš s kim ćeš provesti večer, kojem ćeš se društvu priključiti ... nevjerojatno je da su me svi tada počeli, neobavezno, zvati na razna događanja da mi priušte takve dolaske.... (a Kavana o kojoj sam pričala s curama na blogerskoj kavi, mi je čak i rezervirala stol u prvom redu! Sama u prvom redu - zamislite to!)  .... shvatiš da postoje ljudi koji s toplinom izgovaraju tvoje ime! Jednostavno ga izgovaraju drugačije... s posebnom pažnjom. Uživaju u tvom društvu, pomažu ti da dođeš u što više smiješnih situacija, paze da maknu ružne stvari od tebe... sve to vidiš, ali misliš da je to normalno, pa samo mahneš i nasmiješ se... .... tu sam danas.... uživam u samoći! Izolacija mi ne pada teško, zapravo mi je olakšanje.... svima se rugam, idem gdje mi se ide i kad mi se ide... grintam zbog svega, smijem se svemu, a naročito grintanju... i nema te sile, nema tih sladunjavih riječi koje će me natjerat da napravim nešto što ne želim.... ....kako će biti sutra ne znam! .....ali prvi dan nakon razvoda sam zabrinutoj mami rekla: "Rađamo se sami i umiremo sami!" ..pa je bilo i vrijeme da naučimo uživat u tome .... ...možete reć da sam pukla.....al to je za mene kompliment.... vodite računa da je jučer bio međunarodni dan mentalnog zdravlja pa se pobrinite da puknem još malo više ... dok ovo čitate, ja idem vani...južina je....svi su luđaci na cesti.... I ne zaboravite.... ljudi Vas vole jer ste takvi kakvi ste! Za druge Vas nije briga |
