četvrtak, 26.12.2019.
...tradicija...
|
lipo je i teško održavat tradiciju! Moj je otac živio i radio za tradicionalna obiteljska okupljanja! Za svakog je sveca znao koje se vino pije, za svaki blagdan je morala bit uvik ista spiza ... ručak za tu prigodu bio je u isti sat i svi su znali da su pozvani..... Njegova rodica, s kojom je bio jako vezan, svaki Uskrs bi došla na ručak i na unaprijed uređen stol, pobacala čokoladna jaja....a za Božić bi napravila kolač u obliku Božićnog panja .... ...moj bi otac mjesec dana unaprijed rezervirao tuku od 5-6 kg...i kad bi netko išao po nju, on bi sjedio u dnevnom boravku i čekao trenutak kad će moja mama, ili baka...uć u kuću s teškim teretom u rukama, da može kazat "tuka nosi tuku!" ili "tuka i tukac ulaze u kuću" ...ili "jesu li došle obe tuke?" ... ....nema ga više....nema ni tete Ilke s njenim buche Noel ukrašen šiškama iz Imotskog samostala ... al' tradicija živi dalje...  ....sada je svatko zadužen za drugo jelo... osim za tuku.... jer mama smatra da je to njena dužnost, al' kako više ne može radit ni nosit, osigura novce za nju... ... za pripremit takav ručak treba puno stvari, pećnica ...pa mi se brat morao dignit najranije ujutro da u maminu pećnicu stavi peć tuku, dok ja kod sebe mijesim kruh, nevista kuha juhu, priprema salatu i krumpire za peć u svojoj kuhinji i hladi krempite... ...mama mi nervozno obilazi oko svoje pećnice, gledajući koliko će konjaka tuka popit, a sve mora bit savršeno jer započima okupljanje... dolazim s francuskom salatom, toplim kruhom i panjevima... provjeravam stanje tuke i tukca u pećnici...  ...objavom na fejsu obavještavam brata da sam tu i da su tuka i tukac dobro, slažem pladnjeve s pršutom i sirom, uto dolazi Cvita ruku punih suhih kolača, Goran koji mjesecima čeka francusku donosi vino, svi se "grebemo" za malo ohlađene kave preostale nakon doručka... ...više nema mjesta u frižiderima pa se panjevi odnose u tinel....djeca vrište i trče okolo iščekujući "pilanje drva" .... podne je... još ima sat do ručka....a svi su već spremni i sve je već spremno...  ...serviraju se aperitivi....pokušava dočekat da sat otkuca 1, da se može sjest za stol...odasvud se dovlače stolice....a tada će najstariji u obitelji (za ovu priliku bloger Bego - na što se moj sin malo naljutio) zapalit sviću na stolu  ....kao znak da fešta može početi! ... ....smješka se on.....smješka.... dok svi grabe tanjure, zdjele, dodaje se jedan drugome... kao da se nije jelo godinu dana ... sve nestaje sa stola u trenu... .... Cita odnosi tanjure i odlazi zakuhat juhu, dok ekipa odlazi na terasu s čašom u rukama, zapalit cigaretu, pročakulat, ja perem pjate ...provjeravam jel' se tuka oprala ispod pazuha  ...ne, neću bit higijeničar ... odoh i ja na terasu... ....za juhu im je tribalo zapovidit da se vrate... a na miris tuke svi su dotrčali.... opet zbrka i trka oko stola ... glad...velika glad, zezancija i utjelovljenje bratske ljubavi... i imenovanje Bege "Vitezom tukinog krila"  ... tuča s tukom... djeca ne mogu više....bacaju se okolo po kaučima, nije im zanimljivo toliko jest... a mi hrabro držimo tempo od stola do terase i natrag ... tradicija se mora poštovat, lijepom i sunčanom danu unatoč... ... zamiriše kava.... svi dojure...borba za svaki komad panja, krempite...tko će probat sve kolače....izlazimo van...kolutamo očima pred tolikim izborom slatkiša...vraćamo se natrag po još jedan....dosta je bilo... ne možemo više.... Bego se smiluje, uzme malo kruha  .... lagano ga umoći u crno vino da ugasi sviću! ... ...od umora i sitosti već jedva stojimo na nogama, opraštamo se s osmjehom na usnama uz pozdrav: "kad će Uskrs?", "vidimo se za Uskrs!" ... ....više se ne treba ništa ni dogovarat. Svatko zna što mu je radit, a sve da bi se izgovorilo nekoliko fraza! ....jer to je tradicionalna obiteljska frazeologija koju se treba sačuvat |
- 13:43 -
Gukni ako si faca (9) -
#
