ponedjeljak, 21.05.2018.
...nasmijan Peristil....
|
...sve je počelo u autu koji je po snježnoj mećavi, uz upozorenje "ne krećite na put" išao polako prema Zagrebu na koncert Rod Stewarta, kad me Đordana upitala u koju sam išla gimnaziju.... spomenila mi je ideju da se napravi zajednička proslava mature svih gimnazijalaca grada Splita koji su maturirali u škol.god.1977/78 .. odnosno, zadnje generacije koja je "bježala" od reforme školstva ... i tako me ubacila "u bubanj"... ....svakodnevno traženje brojeva telefona.... SMSova koji su završavali sa "širi dalje" ... "javiti se Elyci" .... "ne mogu doć do f razreda..." ...traženje starih fotografija... formiranje Fejs grupe ...pa formiranje događaja s dnevnim redom.... Maturanti četiri gimnazije, generacija 77/78, organiziraju na Peristilu: 20.5. u 18,00 h zajedničko fotografiranje generacije! Službeni fotograf: Vedran Šegvić Neslužbeni: Svi s mobitelima, fotoaparatima, kamerama, dronovima... Dress code: “Crno-bijelo u boji” Podjela/ prodaja prigodnih bedževa kao “ulaznica” za party! Cijena recesijska: 20 kn U 20,00 h zabava kod Vere na Ovčicama ili kako smo u naše vrime zvali “u Džaje”, uz DJ Solu koji zna sve šta vole mladi iz sedamdesetih! §¤Ľ Druženje, dijeljenje uspomena, puhanje u svjećice i rezanje četiri slavljeničke torte! ‚~ Sat iza ponoći gasimo svjetla i muziku jer trebate sutra ić radit, niste još u mirovini :)) Al čarolija ne prestaje jer zidić nam, kao i nekad, uvijek ostaje! :) Organizacijski odbor iz Natka, Nazora, Ćire i Marka ...nismo ni znale koju smo lavinu pokrenule .... vijest se širila brzinom munje... ljudi su se počeli javljat iz raznih dijelova svijeta... novinari su poludili.. pomagali nam svojim obavijestima ....svima smo bili dragi...a ljudi...kad su čuli što radimo, samo su pitali: "a što ja mogu učinit za Vas?" ...svima je bilo krivo što nisu oni ti sretnici za koje se organizira proslava... ...dok je moj razred išao prema Peristilu s 2 velika baluna... prolaznici su nas gledali i uzvikivali "evo maturanata!" ... toliko pozitivne energije i sreće ...nešto na što se nismo navikli... a ja sam se samo brinula "hoćemo li uspjeti?" ....toliko uzbuđenja nisam osijećala ni prije pravog maturalnog plesa dok sam stavljala svoj bedž ...  ...na Peristilu i nije bilo nešto svita, ali su posvuda stajali fotoreporteri...kamermani... novinari....sve dok ...odjednom...s raznih strana...nisu počele pristizat grupe... razred po razred ... u 5 min sve se ispunilo slavljenicima... vriska...krika....pozdravljanje....  ...ogromni metež...u kojem je vladao potpuni red...svi su uzimali svoje bedževe... i slušali glas s megafona   ...u manje od 5 minuta bili smo spremni za Generacijsku fotografiju...  - oslobodite prostor.... Ćiro desno....Natko lijevo... idemo sad izmjena... Nazor i Marko ... ajmo svi "a" razredi svih gimnazija...a sad svi zajedno...  ....mašimo.... .  ...u manje od 30 min.... 400 gimnazijalaca došlo je na Peristil...preuzelo svoje bedževe, poziralo u raznim kombinacijama...zapjevalo " Gaudeamus igitur" i "Dobra stara vremena"... i otišlo na Ovčice... - da mi je netko rekao da ću se gužvat na suncu, veselo mahat nekoj glupoj "igrački" u zraku i pri tome uživat..rekla bi mu da je lud! - prokomentirala je, kroz glasan smijeh, žena do mene ...a na Ovčicama, mjestu koje se u naše vrime zvalo "Džaja" tamo gdje smo redovito izlazili slušat muziku ...tražila se stolica više...  DJ s muzikom iz 70-ih... ples do zore...  ...i torta.... torta s imenom gimnazije....  ... svi su ludili da vide tortu s nazivom svoje gimnazije.... to je bila najvažnija stvar dana.... kao djeca, vratili su se u neko davno vrime...te sa čuđenjem konstatirali "al torta je stvarno dobra" ... jer ništa nije bilo važno, osim da smo tu, zajedno...poslije toliko vremena, pronašli davno izgubljenog prijatelja iz vrtića, osnovne škole, stare ulice, neke druge gimnazije, s fakulteta... nasmijana lica i zahvale što smo omogućile jedno ovakvo okupljanje...  ...4 gimnazije - 40 godina - jedan Peristil i jedno veliko srce 400 tadašnjih maturanata...uvik smo bili ludi, al sad smo nadmašili sami sebe.... i pokazali nasmijana lica cilom gradu ... "Teče i teče, teče jedan slap; Što u njem znači moja mala kap? Gle, jedna duga u vodi se stvara, I sja i dršće u hiljadu šara. Taj san u slapu da bi mogo sjati, I moja kaplja pomaže ga tkati." (D. Cesarić) .... eto....bio jednom crveni Peristil, pa crni, pa žuti...a jučer sritni P.S. zahvaljujem svima koji su nam pomogli.... Bebiju, Vici, Veri, Vedranu.... ajme....tko će ih sve nabrojit.... a naročito pozdrav svim novinarima, radio i TV voditeljima koji su cijelo vrijeme navijali za nas .... svima onima koji su došli mahat....kao i turistima koji su stali na dnu Peristila i uživali skupa s nama, ostavljajući nam dovoljno prostora za dobre slike  P.S: 2 moj post br 1.600 Oznake: Splitski maturanti |
