....putujući pokušavamo prikratiti vrijeme pričom, pjesmom i gledanjem oko sebe...svašta možemo vidjet....od pretrpanih auta, mislim osoba koje su "dobro opremljene" krenuli na ljetovanje... ....do onih koji su još bolje opremljeni... ...neki imaju čudne registracije... ...u potrazi za Nemom.... ....možeš srest i .... ...ipak pazi što radiš, jer na 39 u hladu i bube se ispeku u autu - ili je to moj obrok za poslije?.... ....a postoji mogućnost i da tebe netko gleda.... |
..nekoliko kilometara od Dubrovnika, u Komolcu, podno stijene "Golubov kamen" naići ćemo na izvor rijeke Omble, najkraće rijeke na svijetu ...voda čista i bistra.... ..Na izvoru su u 15. stoljeću izgrađene brana, mlinovi i prvi dubrovački vodovod ....ovo crveno je nečija majica.. ....jer mladi tu traže osvježenje kad je temperatura mora prevruća.... ...iako je sve srušeno i zaraslo.... ...a tko se ne želi osvježit u rijeci, može na terasi bistroa.... Smatra se da je vodotok Omble dug čak 30 m ....pa mi nikako nije jasno kako je nisam slikala cijelom dužinom do mosta (preko kojeg ide cesta koja vodi kroz Rijeku dubrovačku) ...zbog toga stavljam filmić koji je bio poruka za moja dva frenda...jednome (ex blogeru) tumačim razliku između "vode" i "mora" |
....dok žene idu u pohod na Franju, a muški posustaju (ili gledaju utakmice) ... ... .da im ublažim psihičke boli ...ostavljam na dasci za peglanje.... ...uz mudroliju mog sina, koji je 26.4.2009. u 13,13 sati rekao: "Onome tko je izmislio blog treba dat Nobelovu nagradu! Svi su našli misto di mogu srat do mile volje, a ja ih ne moram ni slušat ni čitat!" Poanta: ako ih ne možeš pobijediti, pridruži im se! P.S. kad maknete boce ispeglajte košulje! |
Kako znaš da si se dobro odmorio? Vrlo lako, kad te ne brine koliko je sati, koji je dan, koji je datum... u trenutku kad izgubiš pojam o vremenu počinje odmor za dušu i tijelo! ...i nije bitno kako si proveo odmor, gdje si bio, što si radio .... najvažnije je da ti je mozak u "leru" , odnosno da ništa ne razumije, a još manje da ozbiljno išta shvaća! ..povremeno bi mi proletjela misao o tome da moj odmor dugo traje, te da se ne sjećam što je bilo na poslu... što me ne zovu, kako to da nema problema, al' sve je to trajalo kao kratki bljesak munje .... Sve što sam znala bilo je da moram ići radit odmah iza Velike Gospe....a za to ne treba kalendar ...to je nešto što ne može proći neprimjećeno... Moji su problemi započeli odmah iza ponoća, kad sam shvatila da se trebam prbudit u 6 ujutro! Najprije nisam znala pronać budilicu na mobitelu, onda nisam bila sigurna hoće li ona zvonit, pa sam "navila" još jedan mobitel....negdje oko 1 bila sam spremna za spavanje kad sam čula kako negdje šuška voda .... to nije bilo kod mene, u susjednoj kući u potkrovlju netko se jako dugo tuširao.... tad mi je drugi mobitel počeo "plakat" i javljat da mu se ispraznila baterija ... .... ležeći u krevetu, pokušavajući dozvat san na oči, shvaćaš da je vrag odnio šalu, da nema šanse da se za par sati probudiš i odeš u ured.... ....kad je mobitel zazvonio skočila sam kao oparena...skočila sam tako naglo da mi se zamantalo...pa sam morala sjest na krevet da dođem sebi....a gravitacija povlači glavu put kušina...pokušavaš se smirit...ponavljaš sebi "sve je u redu, digni se...polako...ajmo, možeš ti to...diši....diši..." ....opet sam zastala kod oblačenja .... majica je bila toliko uska da sam išla provjerit da nije možda od kćere ... kao da sam na sebe navukla 4 broja manji oklop... ....srećom je kava bila skuhana, popila sam je, stavila bananu u torbu i odjurila iz kuće....ajme mobitel mi je ostao na stolu....trka do kuće, juriš na drugi kat..... kad sam ponovo došla do autobusne stanice otkucaji srca su mi bili preko 120.... bila sam u predinfarktnom stanju.... ...u uredu me nitko nije dočekao s hrpom izvještaja.... samo konstatacija "Mirno je... nitko ne zove, nitko ništa ne traži...." ...kompjuter se ažurirao skoro cijeli sat...i on se oporavljao od šoka? .... a kad je došao sebi, obavijestio me da imam 32 nova maila... polako printam prvih 5...odgovaram na 2 ....i shvatim da uopće ne bi bilo teško radit da nije gladi... pojedem bananu...al to mi je malo. Došlo je vrijeme mog normalnog buđenja, organizam se navikao na doručak... nije njega briga što ja više nisam na odmoru. Odem do kolegice i ukradem joj keks..."ona me voli...ona me voli" ponavljala sam sebi, a kad sam došla po treći keks javila sam joj da ju potkradam.... ...kako nisam izašla na marendu, upalim Fejs da mi brže prođe vrijeme....al nisam znala što bi na njemu radila.... dok sam ga zatvarala, krajičkom oka primjetim članak o "postgodišnjem bluesu" ... pa ovo što se meni događa nije stanje, to je dijagnoza!! - eto ti ga, sad je službeno! Imaš ispriku jer boluješ od postgodišnjeg bluesa! - uzvikne kolegica te opravda moju mrzovolju, glad i krađu keksa ...preživila sam... malo stranaka, malo papirologije...malo telefonskih poziva... živa sam stigla kući... upalim opet Fejs, kad tamo upozorenje "Elica, primijetili smo da ste se prijavili na Facebook s preglednika koji dosad niste upotrebljavali." ....sad imam dokaz da za vrijeme radnog vremena ne koristim Fejs... nemam kad ... došla sam pogledat gdje večeras ima dobrog bluesa u gradu... da me smiri pred spavanje ....al izgleda da neću bit sreće ... ...očito ću preživjet današnji dan. Tko mi je kriv kad sam neinformirana! da sam na vrijeme gledala TV znala bi da psiholozi proučavaju ovaj fenomen.... možda bi mi napisali i koju ispričnicu?... ...a već godinama trubim da mi triba godišnji od godišnjeg, al' me nitko ne sluša P.S. prije 40 godina umro je Elvis P.S.2 Ajme...netko zvoni na vrata...pravit ću se da nisam doma... ne mogu gola na ulicu Update za Mela pregrijao mi se BMW!!!! Oznake: postgdišnji blues |
...kad putuješ po ovim nesnosnim vrućinama moraš pazit što piješ i jedeš kako bi što duže mogao uživat u životu ne brinući se o mučninama, probavnim smetnjama.... to su svakako stvari koji definitivno kvare doživljaje putovanja i traže višednevni oporavak... ....zaklon od vrućina traži se uglavnom po kafićima, slastičarnicama, restoranima... tu se odmaramo, dolazimo do daha i susrećemo s dragim prijateljima .... ali tada nastaju problemi: što naručit? ... u restoranu najprije pitam što ima za desert, pa onda po tome odlučujem što ću jest, dok u kafićima uvijek tražim kavu sa šlagom... Zašto pijem kavu sa šlagom? Zato jer ne podnosim one mliječne pjene, a od čistog espressa se (bar meni) počnu trest ruke, ili izbeče oči...ili.... ma što da vam ja o tome govorim...postoji istraživanje koje je objavljeno na netu! "Ako volite piti čistu crnu kavu, moguće je da ste psihopat. Sadističke i psihopatske osobine pokazali su i ljudi koji vole gorko. Oni koji vole slatku kavu i s mlijekom te druge slatke okuse, generalno su skloni slaganju s mišljenjima ostalih te se ističu po simpatičnosti, suradnji i ljubaznosti." (Pročitajte više na: https://m.24sata.hr/lifestyle/ako-volite-piti-cisto-crnu-kavu-vjerojatno-ste-psihopat-i-sadist-535118 - 24sata.hr) ...kod narudžbe (za mene) najobičnije kave, nastaju problemi - imate li Ledo šlag? - ne, imamo domaći ....ne, onaj iz automata .... ne, onaj napravljeni .... ...tako izgledaju svi moji razgovori s konobarima/konobaricama u Šibeniku, Skradinu, Biogradu, Zadru, Zagrebu, Makarskoj, Drveniku, Sućurju, Rogaču, Stonu, Neumu, Dubrovniku....(ne mogu se sjetit gdje sam još bila u ova 2 mjeseca).... ...u čemu je fora? svi oni imaju frižidere, ako je taj šlag malo skuplji povećaj cijenu! ... ja s onim smućenima i nepropisno čuvanim šlagom ne želim riskirat... na kraju krajeva ili se pretvore u vodu...ili su premasni... ili ostavljaju okus prašine u ustima (a ne zaboravite, daleko smo od kuće i toalet papira).... (zar želite ovako nešto konzumirat dok ste na putu? Obratite pozornost na cijenu od 23,00 kn) ... jedino mogu iz ove kombinacije izdvojit slastičarnicu u Biogradu...gdje sam na 39 C dobila odličnu tursku kavu... ...uz vrhunsku šampitu i savršenu Dubrovačku tortu... ...tako dolazimo do restorana i trenutka kad konobar upita: - jeste li za nešto slatko? ....pa ponudi prekrasni čokoladni mousse s preljevom i "šlagom" ....stvarno mi nije jasno čemu ovaj zadnji detalj? ...zbog toga sam na upite konobara - jeste li iza nešto slatko? birala drugačije deserte (frigane lignjice) (ovaj limun lijevo nije baš neki) ....najzanimljivije od svega je da te nakon takve narudžbe deserta uopće ne optužuju, ne smatraju da si neki grintav gost, već da si netko tko je uživao u njihovim jelima, te rado serviraju nešto po čemu ćeš ih pamtit ... taj "šlag na tortu" prekrasnog ručka.... ...možda smo mi u Splitu razmaženi, ali ako dođete, naručite kavu sa šlagom i probajte kako je to skroz drugačiji okus kave od one koju serviraju u Vašim gradovima.. |
... kod mene ne može ništa bit normalno? .... ...ne mogu se normalno ni doma vratit? ... ...mislim mogu. al' ne iz Dubrovnika gdje sam bila... već sam se vratila iz DubroBnika i to ni više ni manje nego autoputom.... ... koliko je gluposti potrebno za ovo napisat? ...ili ja to naprosto, ne razumijem?... |
....ne znam što je ovom svitu da uvijek traži malo adrenalina! .... - ajde u smokve! - evo idem - koja ti je veličina kacige? - nemam pojma! Ja to ne konzumiram! ...zaludu mi...već nakon minute su mi nabili kacigu na glavu ....i poslali (iz Župe Dubrovačke) kozjim stazama na vrh Malaštice! To je vrh u Bosni i Hercegovini na 628 m nadmorske visine.... ....uzbrdo je bilo dosta đombasto .... grane stabala su nam se zabijale u lice.... kamenje je letilo posvuda oko nas.... ....al zato je pogled na Konavle bio sve ljepši i ljepši.... dok me nije zabrinula tabla... ...al to se ne odnosi na mene...niti sam muško...niti hodam....samo sjedim i uživam u pogledu!.... ....zalasku sunca... ...jer kad dođeš na vrh brda ne vidiš samo vrhove ...ima tu još lijepih prizora.... šteta što je sumaglica.... ....ali ništa nam neće ovi dan pokvarit.... pa ni silazak nizbrdo... - kako je bilo? - nemam pojma! - jel te bilo strah? - niti je, niti nije. Izmolila sam samo 3 Očenaša....al zalazak suncaaaaaaaa .... uffff .... isplatilo se ....ne znam što tako volite adrenalin... ali popet se ovako visoko isplatilo se... bilo s ATV ili četveronoške.... svejedno.... |
...cijeli dan pišem filozofski post o životnim vrijednostima....al ne ide ...non stop me prekidaju.... a zapravo sam pisala o tome kako bespotrebno čuvamo stvari za neke bolje prilike... koje bolje prilike?... ...naprosto je došlo vrijeme da se uzme krpa u ruke.... ...polako uživa u trenutku .... ...jer sve ono što čuvaš za neke posebne prilike...može se s vremenom i pokvarit.... ...ovo srećom nije .... ...zdravi i veseli bili |
|
|
..."Što je više zakona, manje je pravde", još davno je rekao Ciceron... kod nas svaki izbori, novi Zakoni, pa ne znam zna li itko koji su Zakoni na snazi, ali je zato procedura provođenja istih sve kompliciranija da je pravo čudo, da oni koji provode zakone, više znaju tko je za što ovlašten... ... koga briga za sve to kad se uvijek sve svodi na snalažljivost ljudi koji uskoče da spase stvar onda kada sistem zakaže! ... Javnost je tad bijesna, a vlast se sjeti i napravi tematske sjednice. Scenarij je uvijek isti: Analiza situacije, osniva se povjerenstvo za izradu zaključaka temeljem kojih će se predložit novi Zakoni.... poznata je ovo stvar koju gledamo već desetljećima! Kad želiš zamazat oči javnosti postupi po navedenoj špranci... i tako kad se budu donosili novi Zakoni mišljenja tih povjerenstava neće bit važna jer su ih dali politički protivnici .... .. jučer je Gradsko poglavarstvo raspravljalo o famoznom datumu! 17.7.2017 godine!...tko je što napravio, gdje je tko bio ...red pokuda, red pohvala .. a sve s ciljem osnivanja stručne skupine, unatoč činjenici da sustav postoji....ali ... (sada ide pojedinačna promidžba svakog političara ponaosob koji pazi da kaže nešto normalno, da svi mi možemo s uzdahom olakšanja zaključit "evo konačno netko normalan")... ...za to vrijeme javnost traži načina da pomogne onima koji su taj dan nastradali ne čekajući na sistem! Što se šteta prije počne sanirat, bit će manja! ... tu dolazimo do ove moje priče! ...isti dan dok je trajala sjednica Gradskog vijeća, u Đardinu se održavao humanitarni koncert, koji je (po odlukama Gradskog poglavarstva, morao bit gotov do 23,00 sata....inače idu kazne) Što reći osim "Zakon je paučina kroz koje se provlače velike muhe, a hvataju male" (Honore de Balzac) ... Humanitarni koncert organizirao se kao pomoć jednom bubnjaru, Ivanu Lozi, kojem je vatra zahvatila pola kuće ... toliki je bio pritisak na organizatore da su, s besplatnim koncertom, započeli sat vremena prije, te ograničili dužinu trajanja nastupa ... ....čim sam došla u Đardin, netko mi je prišao s leđa, zagrlio me i poljubio u obraz.... Ivan osobno, suznih očiju, nije mogao vjerovat koliko se ljudi skupilo za njega ...zbog njega ... - nemoj samo preuveličavat činjenice... - ja preuveličavat? Šta ti je... došla sam se zabavit ...i tebi dat bokun ruke! ....nemam ja tu šta preuveličavat.... započela je obnova i treba što više stvari sredit do prvih kiša..... ....ne znam koliko je muzičara bilo....al pokušali smo izbrojat kolege bubnjare.... Elvis Katic, Ivan Lozo, Ante Burazer, Ivana Čović, Ivo Vlastelica, Dražan Krolo, Toni Silobrčić, Danijel Jan Ivelić, Marino....i ne znam dalje nabrajat... ...uglavnom negdje od 10 do 20...tako da se na kraju održalo takmičenje bubnjara...a među prvima je bio i sam Ivan... , ....a najveće iznenađenje je doživio kad je silazeći s bine ugledao Elvisa, bubnjara iz San Francisca ... ....cijelo to vrijeme ....na jednom stolu je stajala vazica .... koja je na kraju koncerta uručena Ivanu... ...možda nije puno, ali je toliko zajedništva, pozitivne energije i lipe urbane glazbe pokazalo koliko je veliko srce ovog grada.... ...a neki su iskoristili gužvu da otpjevaju ...cijeli život čekam priliku da pjevam u Đardinu rock & rool.... ...a sad nam samo preostaje da čekamo zaključke stručne skupine... koja se tek treba formirat! ....u međuvremenu uživajte u ovom interesantnom i atraktivnom presjeku koncerta |