srijeda, 16.08.2017.
...postgodišnji blues....
|
Kako znaš da si se dobro odmorio? Vrlo lako, kad te ne brine koliko je sati, koji je dan, koji je datum... u trenutku kad izgubiš pojam o vremenu počinje odmor za dušu i tijelo! ...i nije bitno kako si proveo odmor, gdje si bio, što si radio .... najvažnije je da ti je mozak u "leru" , odnosno da ništa ne razumije, a još manje da ozbiljno išta shvaća! ..povremeno bi mi proletjela misao o tome da moj odmor dugo traje, te da se ne sjećam što je bilo na poslu... što me ne zovu, kako to da nema problema, al' sve je to trajalo kao kratki bljesak munje .... Sve što sam znala bilo je da moram ići radit odmah iza Velike Gospe....a za to ne treba kalendar ...to je nešto što ne može proći neprimjećeno... Moji su problemi započeli odmah iza ponoća, kad sam shvatila da se trebam prbudit u 6 ujutro! Najprije nisam znala pronać budilicu na mobitelu, onda nisam bila sigurna hoće li ona zvonit, pa sam "navila" još jedan mobitel....negdje oko 1 bila sam spremna za spavanje kad sam čula kako negdje šuška voda .... to nije bilo kod mene, u susjednoj kući u potkrovlju netko se jako dugo tuširao.... tad mi je drugi mobitel počeo "plakat" i javljat da mu se ispraznila baterija ... .... ležeći u krevetu, pokušavajući dozvat san na oči, shvaćaš da je vrag odnio šalu, da nema šanse da se za par sati probudiš i odeš u ured.... ....kad je mobitel zazvonio skočila sam kao oparena...skočila sam tako naglo da mi se zamantalo...pa sam morala sjest na krevet da dođem sebi....a gravitacija povlači glavu put kušina...pokušavaš se smirit...ponavljaš sebi "sve je u redu, digni se...polako...ajmo, možeš ti to...diši....diši..." ....opet sam zastala kod oblačenja .... majica je bila toliko uska da sam išla provjerit da nije možda od kćere ... kao da sam na sebe navukla 4 broja manji oklop... ....srećom je kava bila skuhana, popila sam je, stavila bananu u torbu i odjurila iz kuće....ajme mobitel mi je ostao na stolu....trka do kuće, juriš na drugi kat..... kad sam ponovo došla do autobusne stanice otkucaji srca su mi bili preko 120.... bila sam u predinfarktnom stanju.... ...u uredu me nitko nije dočekao s hrpom izvještaja.... samo konstatacija "Mirno je... nitko ne zove, nitko ništa ne traži...." ...kompjuter se ažurirao skoro cijeli sat...i on se oporavljao od šoka? .... a kad je došao sebi, obavijestio me da imam 32 nova maila... polako printam prvih 5...odgovaram na 2 ....i shvatim da uopće ne bi bilo teško radit da nije gladi... pojedem bananu...al to mi je malo. Došlo je vrijeme mog normalnog buđenja, organizam se navikao na doručak... nije njega briga što ja više nisam na odmoru. Odem do kolegice i ukradem joj keks..."ona me voli...ona me voli" ponavljala sam sebi, a kad sam došla po treći keks javila sam joj da ju potkradam.... ...kako nisam izašla na marendu, upalim Fejs da mi brže prođe vrijeme....al nisam znala što bi na njemu radila.... dok sam ga zatvarala, krajičkom oka primjetim članak o "postgodišnjem bluesu" ... pa ovo što se meni događa nije stanje, to je dijagnoza!! - eto ti ga, sad je službeno! Imaš ispriku jer boluješ od postgodišnjeg bluesa! - uzvikne kolegica te opravda moju mrzovolju, glad i krađu keksa ...preživila sam... malo stranaka, malo papirologije...malo telefonskih poziva... živa sam stigla kući... upalim opet Fejs, kad tamo upozorenje "Elica, primijetili smo da ste se prijavili na Facebook s preglednika koji dosad niste upotrebljavali." ....sad imam dokaz da za vrijeme radnog vremena ne koristim Fejs... nemam kad ... došla sam pogledat gdje večeras ima dobrog bluesa u gradu... da me smiri pred spavanje ....al izgleda da neću bit sreće ...  ...očito ću preživjet današnji dan. Tko mi je kriv kad sam neinformirana! da sam na vrijeme gledala TV znala bi da psiholozi proučavaju ovaj fenomen.... možda bi mi napisali i koju ispričnicu?... ...a već godinama trubim da mi triba godišnji od godišnjeg, al' me nitko ne sluša  P.S. prije 40 godina umro je Elvis P.S.2 Ajme...netko zvoni na vrata...pravit ću se da nisam doma... ne mogu gola na ulicu Update za Mela  pregrijao mi se BMW!!!! Oznake: postgdišnji blues |
